Najava 7. i 8. kola MK VI (druga komba!) te 2. kola JGL 7:
6.2.2013. 5 i 30: Parking Bliznec-Gelender – 7. kolo MK VI i 2. kolo JGL 7
6.2.2013. 18 i 30: Lagvić-Lukovica-križanje staza 55 i 55a (gornje)-9. stup-Zlatni medvjed (by Vukodlak)
Pod više slijedi poduže laprdanje by Batica, upozoreni ste!
Stazu šestog kola postavio je Gvero, ekspert za zapadni dio Medvednice. Kao i njegova prošlogodišnja iz trećeg kola (Talani-Zavurt-Nogošin breg-Osrenka-Grafičar) i ova je bila zanimljiva i s nekoliko varijanata, a kad tome pridodaš dužinu i snijeg, u takvoj utrci dolazi do puno više promjena nego, primjerice, na kratkoj i pravocrtnoj stazi Gelendera. Ovo je prva staza u šest sezona koju nisam proučio, a da je nisam znao otprije, stoga, Frane, muchas gracias jer pojma nisam imao gdje sam bio dok se nismo spojili s jedinicom poslije Koprivnjaka.
Šta reći o Rogiću? Najbolje ništa jer nemaš kaj, niš pametnog, frajer je ud-lu!
Lino jubilarni deseti put drugi, Andraž izvodio egzibicije do KT 1.
Ovakva bi staza trebala biti jedna od dvije teže u sezoni, vrijeme pobjednika po suhom vremenu ispod 55 minuta…
Broj ljudi taman u prosjeku MK V i VI, ali bilo je gusto između 8. i 23. mjesta – 16 ljudi u manje od tri minute!!!
Za razliku od prošlog brutalno-snježnog kola, ovaj put smo, namjesto jednog, imali šestero novih: Majda, Curi, Gjurković, Rusan, Aleksić i Orešić, što nas, uz stare kombinatorce koji su se u ovom kolu pojavili prvi put ove godine (Emilia i Glumac nakon dvije, Mladenka nakon tri godine!), dovodi do ukupne brojke 135 (34 cure i 101 muški), što znači da nam fali 10 muških i 1 cura da dostignemo prošlu godinu – teško, teško… I broj ljudi po kolu je na rubu, 71,8 ove, 71,12 prošle sezone, no jedno je sigurno – brutalne staze su učinile svoje, posustali su Bo, Beny, Kalinić i Kova – ostalo nas je 28 sa svih šest kola – prošle godine 29 sa svih osam!
No, nema veze, ukupna statistika i dalje napreduje, samo su četiri kola bila brojnija od ovog (doduše, od toga tri prošlogodišnja), ali ukupna statistika će se poslije druge kombe popeti na preko 45 ljudi po kolu, što je jako puno s obzirom da je na MK I prosjek po kolu bio 16…
Normalno, uz ovoliko mračnjaka, uvijek ima jubilaraca: 30 – Suhi i Tomo Momo, 25 – Terz i Laci, 20 – Chic i Jeka, 15 – Pećot i Pajot i 10 – Brko.
Sen(r)atori su jahali 46. put. Još ova srijeda i bit će 48/48!
Budući da sam od tate lige dobio u zadatak proučiti najveće razlike između pobjednika i drugoplasiranog, situacija je sljedeća: razlika između Rogića i Linota od 7:09 je “tek” druga najveća jer je u prvom prvom (prvom ikada), dakle, prvom kolu MK I, 4. siječnja 2008. na stazi Parking Bliznec-Pilana-Runolist, Markica (varijanta Pilana-Leustek-Šumarev put) drugom Đoging Jođi (varijanta Pilana-Njivice-Tigrovo oko) napravio je 7:50 na puno kraćoj stazi! Pritom ne umanjujem Vođin nastup jer smo mi ostali jazavci zaostali još puno više, nego samo naglašavam koliko je i Markica (kao uostalom i Rogić) nenormalan. Treću najveću iste je godine u 4. kolu Markica napravio također Jođi, 4:16 na stazi Parking Bliznec-Pilana-Puntijarka. Inače, da se malo prisjetimo te prve godine poradi Razumovskog, Andraža i Rogića koji su se tih dana još igrali u pijesku. Tad smo imali tri Kombe i samo dva pojedinačna večernja kola, kombe su bile petak navečer (18 i 18) i subotu ujutro (5 i 18) i nisu imale veze s JGL. MK I završavala je kombom kao i ova sezona, za razliku od ove četiri između. I MK VII završit će kombom, a onda se opet vraćamo završecima s osmim pojedinačnim kolom.
Inače, prve godine je Markica, kao što se i vidi, bio totalno dominantan, no uspio je zaspati i ne pojaviti se na drugom jutarnjem kombinacijskom kolu pa bi Vođi bilo dovoljno do kraja biti svaki put drugi i postati prvi pobjednik MK. Dakle, da nije bilo onog pedera Batice, povijest bi bila potpuno drugačija i ne bi bilo ovog fetiša na tri ukupne pobjede. Naime, večernje kolo zadnje kombe bilo je Parking Bliznec-Pilana-Mala Hunjka. Marko je otišao daleko naprijed, Vođa je došao prije mene do Njivica, ali je odabrao Bikču i spoj na stazu iznad Gornjeg Mrzljaka, a ja stazu preko Gornjeg Mrzljaka, što se pokazalo boljom varijantom.
Ah, bio je to jedan lijepi flešbek, no vratimo se sadašnjosti. Iako liga završava kombom i ništa nije riješeno, bez obzira na masu bodova, neće se puno toga promijeniti, ali nešto ipak sigurno hoće, pogotovo ako nekog ulovi temperatura 39 sa dva u utorak navečer…
Ako ne bude takvih situacija, Paula i Jeka upotpunit će svoj album medalja (obje će imati po jedno zlato, srebro i broncu), a Mirela će uzeti svoju prvu! Mony se vratila na svoj plasman života, Maja je upala u TOP 10, a Žana u TOP 15!
U prvoj ligi Eddieju je za osiguranje treće ukupne pobjede potrebno osam bodova i vjerujem da će to riješiti već u srijedu ujutro. Borba za ostale dvije medalje bit će jako zanimljiva, no ja vjerujem u životinju Šikija… Kaj se opstanka tiče, sve je otvoreno, to jest, sve ovisi o tome hoće li se netko pojaviti ili ne…
U drugoj upitan je samo opstanak: uz bivše mračnjake Mukkija i Rokija koji će u poretku treće, odnosno četvrte lige figurirati još dvije godine, u treću će ligu najslabiji ili najmanje uporan od trojca Šo-Kre, Dejv i Neven.
Iz treće će če re re če u drugu Vukelić i Marović, trećem će odlučiti Pari, Pena i Kova, a meni se najbolji Slovenac Mrak kombe čini nekako najspremnijim. Za opstanak je situacija vrlo slična onoj u prvoj ligi.
U četvrtoj je za dolje i gore naizgled sve jasno, ali nikad ne reci nikad, komba is a bitch!
U petoj je eksplodirao Đani, peto mjesto ukupno u ovom kolu donijelo mu je skok sa šestog na četvrto mjesto, a o petom putniku u četvrtu ligu odlučivat će Frane i Brko, puno bodova i nijanse…
So, kak veli vaš tata, “Probudi se!” i “Usudi se!” Ne propustiti ludilo Kombe, onaj osjećaj kad nakon ustajanja prije 4, klanja po Gipsu i posla, totalno strgan ideš na start nimalo bezazlenog večernjeg kola… I love this game!!!
