Samo jedno kolo, a toliko priča… Bez obzira što je prošlo sedam dana uz proučavanje staze, sve to kao da je matrix, a jedina realnost ponovno pojavljivanje na startu, ma gdje to bilo, Grlo, Zelena, Vidovec, Bliznec, Bilo Gdje, Igdje ili Svugdje…
Ovoga puta, kao i svake godine, zapadnim kolom počastio nas je mistični postavljač Sin Mjeseca, zvani Lepi… Staza brutalna, ali nezaboravna. Da tata nije izbacio drugu kontrolu, neki bi još bili na brdu… Elem, za stazu sve pohvale, jedino možda za sljedeći put da je auto malo bliže. Startaj gdje hoćeš, vrti nas kud ti srce ili poremećeni „um“ želi, samo da je cilj bliže startu ili na istom mjestu…
Bez obzira na temeljito proučavanje i istraživanje te savršenu, čistu noć, bilo je gubljenja jer planet Mrak ne oprašta greške, dekoncentraciju i opuštanje u vlakićima s lošim navigatorima…
Sutradan mi je hvatač Boga za bradu (trenutno) u zimskom periodu poslao poruku otprilične sadržine: „Stalno vrtim slike od jučer!“ To je to. Mrak komba, jedna i jedina, Dronov vrh u sportsko-organizacijskoj domeni…
No, dosta o mom omiljenom natjecanju, pričajmo sad malo o meni: unatoč rupturi zadnje lože, nije bilo dvojbe o nastupu, nego kako ozljedu što manje pogoršati, a pritom zadržati šanse za ostanak. Kad sam se statsmasteru Poljotu požalio na svoju navodnu lošu sreću, dobio sam što me ide: „A čuj, mrak komba je samo za najjače, najizdržljivije. Nije za pipice…“ Slažem se također na najjače!
I jope sam loše prognozirao, tak da, ako trebate savjet za kladionicu, uplatite na suprotno od mojih prijedloga. Ok, vremenske prilike (bez blata ili snijega) nisu mi išle na ruku, no, devet umjesto jednog ispod sata opako je rušenje prognoze…
Ni ovome se nisam nadao niti izbliza: težini staze usprkos, brojnost ovog kola spada među deset najposjećenijih, s čak petnaest hrabrih individua iz ekipe Emilija Butragenja, ukupno sedamdeset duša…
Čangra je zmagal treći put zaredom, ukupno deveti u dvanaest nastupa. Uz njega, u ovom kolu srebren k’o Bosna, Nikolica ima tri postolja, a njemu sam prognozirao sve plasmane među pet, e, izdrži! Broncom droncom Dadek je zaslužio šesto postolje, prvo nakon prvog kola MK VIII. Kod curki, Jelisaveta (bravo gazda Paja) je drugi put ove godine (ukupno petnaesti!) bila najbolja, dok je Mateja uzela treće drugo mjesto u nizu i ukupno deseto postolje. Treće mjesto i prvo ove sezone ulovila je Mirja, pobjednica MK VII i viceprvakinja prošle godine.
Nastupio je jedan novi mračnjak – Goran Brbot, a orijentacistica te svjetska ekipna prvakinja na 50 kilometara Antonija Orlić postala je stota cura na Mrak kombi!!!
Velikih 45 još uvijek ima sva kola, a na vremenskoj rang listi vodi Razum Ovski, slijedi ga Nikola HR, a polako im se približava treći Čangrasinger… U djevojčadi, Mateja je preuzela vođstvo te ima preimućstvo, a prate je Petra i Jeka…
Jubilaraca bijaše tek ponešto: Kova je mračnjario 45. put, Bodiček 30., MC Šime 25. te mnoštvo s 20: teYa, cuRi, Murginjo te đaNi, koji je odradio kolo nakon više od godine dana…
Na pola smo puta, a u većini liga malo se toga promijenilo: u petoj je među pet ušao Velimir Doležal; u četvrtoj opaki boj za prolaz u četvrtu – samo jedno mjesto, a pet kandidata, a pojavio se „ne ne mi dihat za ovratnik“ Andraž i ako se Slovenac zainati, Lacku ili nekom drugom tko će propustiti neko od kola, neće pomoći ni to kaj bu vješto „cik-cak bežal čez dvorišče“…; groblje od treće sve je manje groblje jer nakon Đanijeva povratka u život ostala su još samo četiri „mrtva“ i sve manje nade da će iz četvrte prosperirati četvorica; daleko najmanje zanimljiva liga, što nije bio slučaj zadnje dvije sezone kad se situacija rasplitala u zadnjem kolu uz teške gafove glavnih aktera (Debeli i uvaljivanje stvari u Parijev ruksak te Dadekov odabir najgore varijante), jest druga, gdje je sve postalo jasno nakon što su odustali Marović, Pari i ŠoKre; morat ću se složiti s Curijem iz čijih usta ovoga puta nije iscurila glupost – i prva je liga groblje, ali i to oduvijek znamo – pobjednik Chappy nije ni blizu TOP 3 (ovaj puta sedmi, ali je POBJEDNIK, molim!), dok si Šiki može dozvoliti ruksačinu, a Letz lagane startove i gubljenja te svejedno ladno uzimaju medalje drugu godinu zaredom. Između četvrtog i sedmog mjesta razmak je samo tri i pol boda, a četiri jadomira vode nevjerojatno zanimljivu, pače i epsku borbu za – četvrto mjesto. Na Risnjaku ukorih Suhog kako olako prepušta svoje mjesto u „eliti“ te da bi Dadek, koga je prošle sezone za pinkicu ostavio u drugoj, sad bio glavni konkurent za tozla… Ali! – Komba moves in misterious ways, kako je već mnogo puta rečeno. Za Severa veliki respekt jer je prvi (i tako će zauvijek ostati) koji se u prvu probio iz pete te žal jer je propustio kolo nakon 34 mračna nastupa u nizu (uz nešto malo svjetla u prvom prošlogodišnjem), a to mu je tek drugo otkako se natječe, dakle u posljednjih pet sezona…
Und ja – cuker kom cu lect. Kad su već muške lige toliko dosadne i predvidljive, MK IX nudi rijetko viđena uzbuđenja u „Kokoda, kokoda, to sam ja!“ ligi: Petra, Mateja i Jelena nalaze se unutar 20 bodova, a ako znamo da se za prvo mjesto po kolu dobiva 400 bodova i da je preostalo još pet takvih kompleta, mislim da ćemo do kraja uživati.
Dakle, na pola smo, a sljedeće bi kolo moglo biti najkraće ikada (najbrži je za sada Šime koji je put od početka staze broj 9 do Grafičara svladao za 32 minute i 45 sekundi) uz podsjetnik da na to kolo dolazi jedini čovjek sa zaštićenim statusom, kralj Mrak kombe i trostruki pobjednik, vlasnik 19 pobjeda, odnosno, 23 postolja u 26 nastupa, Amerikanjec Markica Rajković, koji će nastupati u Mraku tek četvrti put u zadnjih pet sezona i prvi put nakon dvije godine…