Jučer je bio taj dan u godini kad se žumberački pesi smute i omute od prolaska že100kih uživalca njihovim područjem. Lajalo se i skakalo sa svih strana, iz dvorišta, štala, sjenika, livada i njiva, a jedan je na kraju ipak odlučil zapišat stazu od Gornje Vasi do Sošica prek Gere i uzeti titulu Žumberačkog Trek pesa godine nakon više od dvije godine vladavine Cukija iz Petričkog sela. https://vimeo.com/139132367
Puno je kandidata na putu do Gere, i uvijek se jedan usudi zapalit s nama u đir, a ostali laju i čekaju da se kompa vrati pa da im prepriča svoju trek avanturu. Ovaj mali pesek koji nas je pratil je nakon Gere završil sa Mikšom u bircu u Sošicama, da bi ga na kraju mještani jedva odvukli doma do 13km udaljene Gornje Vasi.
Na Že100kom prvi laveži počnu negdje između Slanog dola i Jarušja, zapravo u Jarušju već provire njuške koje snimaju sad već poznate prolaznike u sitne sate. Nakon Jarušja par laveža iz Šimraka i onda nakon Kordića u Mrzlom polju, odmah kod prve kuće počinje ono pravo! Potez Mrzlo Polje – Petričko selo je najaktivnije kaj se tiče pesa i sitnih jutarnjih razgovora z njima. Od Petričkog do Gere je više manje mirno i onda ponovo jutarnji susreti sa pesima u Sošicama i bližoj okolici (ona dva crna sa ceste su prave iskusnjare ;)). Od Sošica do Griča je više maje mirno i onda opet šou od Griča pa sve do Dragonoša i pokretnog dućana. Napomena: dućan u Dragonošu je tam od 14:15 – 15:15h i ima sve kaj vam treba!
Že100ko 4 – 12/9/2015
95km, 4000+
Vedran Gračan 16h 51min (90+7=97)
Vedran Sabljić 17h 12min (80+6=86)
Ivan Mučnjak 17h 14min (80+5=85)
Igor Verbnjak 17h 59min (80+4=84)
Marko Curi – do Sošica bez Gere, pa u povratku do prije Dragonoša i na cilj u Svetu Janu (50)
Tomislav Pandža – do Ječmiša (gore ćorka) pa unazad do Samobora (50)
Goran Mikša – do Sošica, pa od tam prvo stopom i traktorom do Gornje Vasi, a od tam Gračanovim kombijem do Samobora. 🙂 (50)
U zagradi su bodovi za Gelender Cafe.
Evo kaj veli Mikša na fb:
“Malo koji pas je prošao toliko žumberačkih vrhova pa predlažem da ga bar kandidiramo za Žumberačkog UltraPesa 2015 jer se prošlogodišnji kandidat nije pojavio da obrani naslov.Na ovoj fotki zgleda već bolje, nakon što je u potoku na Boljari tankirao jedno 10 l vode. Izvrsno su mu došli i moji problemi s listovima na Sv. Geri i nažalost kraj utrke za mene tog dana; zalego je pod bukvu i dobro odmorio dok sam se mazao onim kremama od školjaka što je sin dobio za prvo mjesto na Okić trailu. Dalje je krenuo tek kad sam odmaknuo iz vidokruga prema Malićevom krču. Inače, solidno se nakrkao otpacima gulaša u Sošicama, napravio nered u birtiji te dobrih sat vremena zaprečivao prolaz do šanka pa mi se tip ozbiljno obratio da učinim nešto sa ‘svojim’ pesom. U tom momentu javlja ekipa s terena da se cijeli Žumberak digao na noge zbog tog pesa. Sve se razvijalo brzo i ne sjećam se na brzinu svih detalja no u jednom momentu u birtiju upada sused od te gore spomenute babe te se nakon par piva ponudio da ga odveze doma. Pa onda strka oko uguravanja psa u auto što mu se nimalo nije svidjelo. Na kraju, svezali su ga za 3-4 m lanca, vezali za vučnu kuku i odvukli. Sasvim mu se svidjelo trčkarati uz auto no cijeli je prizor izgledao prilično tužno. Malo me presjeklo dok su nestajali iza zavoja, mislim si, tip ima 5 piva u gujsci i 13 km do Petričkog sela.. ne bu valjda ubrzavao nesvjesno.. I tako, ironijom sudbine, uz sve duge kilometre utrke preko 3 najviša vrha Žumberka još je odtrekao i 13 km ceste..”
Dakle, ko voli pese ima dodatno uživanje na Žumberku. 😉
UPRI!