Razmišljam si koju fotku stavit na naslovnicu za kratki osvrt na Medotrek, ali jedino što mi pada na pamet je da će sutra post bez fotke sići u donji red i automatski će dobit fotku UPRI drva kojeg smo ovaj puta zaobišli jer smo nakon Partizanske osmatračnice odigrali rampu na spustu u Kraljev vrh. I umjesto da Paliski i Jazz-u pokažemo UPRI drvo mi na inicijativu Batice odigramo sjeckanje preko kamenolom varijante koja je kao blaža od UPRI varijante! Pojeo sam cijelu vrećicu štapića do Markovčaka da razbijem monotoniju uspona i usmjerim misli na kombinaciju žvakanja i dahtanja koja je vjerovatno svima poznata.
Super je bio ovaj Medo trek, uostalom kao i svaki dosada, zanimljva kombinacija postavljenih kontrola i još zanimljivije kombinacije u trekerskim glavama i nogama. Svi smo u nekim drugim kombama i susrećemo se po Sljemenu sakupljajuć kontrole.
Prvih 4 sata ganjali smo vremenske limite od kontrole do kontrole koje je Batica izračunao i servirao na A4 papiru prije rejsa. Više manje dionicu od kontrole do kontrole je pogodio u minutu osim uspona na “Ravni” gdje smo dobili nekih 25minuta. Meni su cijelo vrijeme noge imale neku težinu, svježina je vjerovatno ostala negdje u mračnim sljemenskim noćima na Mrak kombinaciji V.
E, da ne zaboravim!
Mrak kombinacija V – 18.1.2012.
Start: parking – 18i30h
kt1: Stara pila
Cilj: Snježna kraljica, lampa obavezna…
Nakon gore navedenog uspona iz kamenoloma na križanju staza 41 i 49 se razdvajamo, Batica je u transu i pojačava tempo, Jazz ide na Gelender finiširat jogging kategoriju, a Paliska i ja dalje po stazi 41 prema istoku. Sad dolazimo do trenutka zašto mi je došlo da nešto napišem o ovom rejsu, jer su mi se u sljedećih par sati dva trenutka posebno urezala i sigurno ću ih prepričavat nekim novim i starim trekerima.
U solo angažmanu dolazim na Bistransko sedlo, iako sam putem sreo par njih iz planinarske i Vodju i Vukodlaka koji na bicu prolaze kontrole! Krenem ja lagano trčkarat prema Osrenki i uživam u trenutku naranđastog zalaska sunca kad odozdo sa sjeverne strane čujem borbeni urlik i gotovo sam siguran da je to Batica, ali ipak dvaput pitam ko je i prije odgovora ugledam poznate zasukane rukave, bradu i afro frizuru! Legenda je u međuvremenu bio do raspela na putu za Bistru i opet smo se sreli na Osrenki da bi dalje nastavili trekat zajedno do Zavurta, pa kroz potok na brutalan uspon do Mrzljaka na Omladinskoj stazi. Od Mrzljaka idemo prema Brebaku, a ja nakon što sam cijelo vrijeme govorio da od Brebaka moram uhvatit križanje staza kod Plave pećine jer nosi dobrih 60 bodova lagano pucam i odustajem od te varijenate.
Batica koji je cijelo vrijeme govorio da sam lud kaj mislim ići tamo i poslije toga na onaj brutalan uspon na Cer sada počinje razmišljat samo o toj kombi prema cilju!! Koji frik!
Na Brebaku se opet rastajemo, ja krepan prema Ceru i na cilj, a on direkt sa Brebaka u rupu na potok jer ga je bilo frka sa sedla kod Brebaka seckat dole da ne naleti na stijene, ziherica :)!
I tak se ja vucaram prema Ceru, cvikam kontrolu na najdražem sljemenskom vrhu i čujem urlik sa najbrutalnijeg uspona na Cer (onaj kad je bio Sprint race Cer)! Naravno da znam ko je, al sad on meni viče ko je gore,hehe…sreli smo se opet ali na daljinu jer je on imao još pol uspona do gore, a ja polako nastavljam prema cilju totalno ispražnjen, a ipak ispunjen osjećajima zbog još jednog cijelodnevnog sljemenskog uživanja i trekerskog finiširanja!
Ulazim u cilj i prvo što sam rekao je da iza mene dolazi onaj koji ima ono što mnogi drugi nemaju…teško je reći što, to morate sami osjetiti jednom kada ćete trekati sa njim!
Žana me pita jesam li ispred Kikija, a ja joj odgovaram da ne brine je on je 2x više urlikao od mene 🙂
Eto, malo o Medotreku…
Čestitke svim finisherima, a posebno Peći!
Vaš: 6xU