Brtonigla A trek!

brt 4

Hladnjikavo jutro dočekalo nas je u Brtonigli (pitoreskni gradić u sjeverozapadnoj Istri) na prijavama za prvi treking u tom kraju. Doduše nije bilo tak hladno kak bude u Zagrebu u ona zimska siva i maglovita jutra. Jedva smo čekali da se iz te ugodne hladnoće prebacimo na lagano zagrijavanje trčkarajuć po istarskim bregima.

brt 4

Start tekmice bio je oko 9 sati za dugu stazu, a pol sata kasnije za kraće kombinacije. Na startu duge je od nekih tridesetak ljudi polovica trekera došla iz mračnih šuma Gelendera. Starter je bio i postavljač staze (mislim da se zove Senad, da to je onaj mladić koji je uzeo četvrto mjesto na Risnjak treku 2006 ili 2007, statistika će znat!).

Foto sekcija probudila se i počela škljocat fotićima već na putu prema kt 1, išlo se obaveznom i označenom stazom kroz prekrasno korito potoka, to je bilo baš onak pravo divljarenje za zagrijavanje. Do kt 2 – mjesto Punta (živa kontrola) kratilo se kroš gustiš, šipražje i granje. Tu je bilo tzv. šamaranje – to je ono kad se provlačiš kroz granje/trnje pa ti ruksak zategne grm, vikneš pazi, a onaj iza te ne čuje i grana ga onak fino ošamari kad se otpusti…fino žari! Tu se formirala poveća grupica koja ima fini umjeren tempo u odnosu na start gdje je većina krenula tak brzo da sam u jednom trenutku ostao zadnji i zamislio se: pa još je 50km do cilja, zar su svi tak dobro pripremljeni? Sumnjam.

brt 2 Do kt 3 i 4 opet malo trnja i gustiša, prolazak ispod dalekovoda i za desert strmi uspon (na divljaka) u Grožnjan – kt 5. Tam nas je dočekala štrudla od jabuke i voda. Iz Grožnjana smo se uključili na staru prugu Parenzanu kojom smo se vozili do prve stanice gdje je bio perforator kt 6. Neki su se tu zapričali(Štumsi, Letz, Hanza) i produžili dalje do sljedeće stanice pa opet nazaj. Vodja i ja nakon kt 7 – lijepa ruševna crkvica Sv. Juraj stižemo de la Penu i još jednog, dvojicu i zajedno ulazimo u krasno mjesto Završje – kt 8, tu je limit bio 15h, a mi smo došli točno u podne i opet se priključili na Parenzanu do sela Antonci i dalje po starom puteljku do starog mlina i dva slapa ispod Oprtlja gdje je bila kt 9. Nakon slapa uspon u kt 10 – Oprtalj, voda i štrudle i naravno živa kontrola pored crkve. Tu vidimo da je par ljudi na minutu do dvije ispred nas, te da idemo nekak fino turistički i ne prebrzo (Vodja ima sigurno super fotke, a vjerovatno i Doc!), a tu smo u prvih desetak. Vjerovatno se dosta onih koji su na početku brzo krenuli malo zagubilo. Staza je bila takva da te jedna mala greškica izbaci iz takta, točnije trebalo je biti dosta oprezan i koncentiran na karti.

Iz Oprtlja smo išli prema jami/škrapi, kažu da je to geološki fenomen i stvarno izgleda divlje u odnosu na one pitome livade okolo nje… usput smo pokupili kt 11 ispod mjesta Sv. Ivan na livadi. Na obroncima jame je kt 12 i tu nas stiže Štumsi i daje nam na znanje da je iza nas nervozna potjera na čelu sa Kapetanom Mukkijem:). Da izbjegnemo cestu idemo prek livadica i kroz zaseok Filarija do slapa koji je kt 13. Tu su starter, snimatelj i fotoreporter na biciklu! Dolazi potjera – Mukki, Hanza, Senka, slovenac, istrijan i formira se grupica od desetak ljudi. Neki pojedinci iz potere su otpali, nisu izdržali pritisak:)!

brt 3
Grupica zajedno prolazi zadnje tri kontrole malo trčkarajuć, malo hodajuć i cijelo vrijeme žlabrajuć do ceste za Brtoniglu i zadnjeg finiša od 2 km! Pa ne bu nas valjda došlo deset u cilj u isto vrijeme, a moramo se malo i rastrčat, ne! Ganjavela do Brtonigle, a velemajstor Vodja odigrava prejaku kraticu i zajedno sa Letzom finišira najbolje od svih iz grupe.