Zapravo, 171 km Istre.
Prije nego što se pozabavim „glavnom“ temom, moram reći da mi je tek sada jasno zašto se tenisači nakon osvojenog turnira u pozdravnom govoru zahvaljuju svojim timovima i tvrde da bi bez njih sve što su postigli bilo nemoguće. E, tako je i s Teamom Batica. Da me oni nisu bedinali tijekom utrke, nikad tako brzo ne bih došao do Huma, a da me poslije toga nisu vratili u život, najvjerojatnije bih odustao ili se, u […]
Da, u redu, sve razumijem, ovo kolo je about Dron, njemu je stoto kolo, I fuckin’ get it. No, budući da ja pišem ove nazovi tekstove, moram malo o sebi, ne? Elem, da Sablji nije bilo stoto, vjerojatno ne bih ni došao, ne mogu više, ubija me taj Gips, ubija me ganjanje. Prošli petak bilo mi je zlo samo dok sam gledao početak Gipsa kad sam s Badijem (koji je btw 72. put rek’o da prvi put dolazi na JGL) […]
4. kolo JGL 10Mjesto: BliznecVrijeme: srijeda, 5 i 30Uvjeti na stazi: mrak
Boga mi, izgleda da me MK IX opako satrala i da sam fakat too old for this shit. Večer prije 3. kola JGL 10 bio sam na skupštini AK Sljeme i već tad sam znao da neće biti ništa od naganjanja sutradan ujutro. Zapravo, nije mi se ni išlo, ali poveo sam se za automatizmom prve srijede u mjesecu. Čak se na zagrijavanju i nisam loše osjećao, ali čim […]
Kao što sam najavio nakon drugog duplog kola Mrak kombe, u vezi ovog ukupno stodrugog ili drugog okupljanja JGL 10, bavit ću se fenomenima. Jakako, svi vi koji dolazite gipsati u pola šest ujutro ste žešći fenomeni, više psihički ili mentalni, zapravo, duševni bolesnici, no, ovdje ćemo o onim rezultatsko-starosnima. I da, kao i uvijek, bit će fenomena koji će smatrati da su trebali biti navedeni među istima, no, vazda je tako, a ne bi ni bilo zanimljivo kad ne […]
(Sto)Treće kolo JGL 10!
Mjesto: BliznecVrijeme: srijeda, 2.3., 5 i 30Teren: blatnjavOprema: lampa
Na više piše više o GUG-u na Japetić…
Kad smo već krenuli s lošim (krivim) španjolskim, ajmo dalje… Prva! Devet sezona – četiri pobjednika! Devet sezona – četiri osvajača medalja! Prva liga – slabija nego ikad, ALI! Ali pobjednik SNI lige je i ukupni pobjednik! Ne samo muške, nego i ženske, kad je to već aktualna tema. Kad najbolja žena bude bolja od najboljeg muškog prvoligaša, e, onda bu žena pobjednica lige… Možda je ove godine bila prilika. Više ne bu…
Kad bi kod cura bilo liga, situacija bi bila slična kao i kod muških – lagani prolazi, još lakši ostanci, no, budući da ih je relativno malo, a fakat malo onih koje ne propuštaju kola, najbolje je ovako jer se iz godine u godinu naganjaju one kojima je to u određenom trenutku fora i ne osjeća se nedostatak onih kojima je u zimskom razdoblju nešto drugo u fokusu.
Pošto poto rasturam španjolski, a vi ne, prevest ću vam naslov: „Druga – najjača liga na svijetu!“ I moja budućnost. Zapravo, prolazna budućnost do treće, a iz te mogu ispast jedino ako umrem… Možda ni tad! Barem ne prve godine. Scenarij? Dođem na prvo jutarnje kolo, umrem od srčanog na spustu, trojica se ne pojave, što za treću nije nikakva anomalija i Bum BUM, sljedeće sezone imate mrtvaka u ligi. Ma ne! Još bolje! Umrem na usponu, što je puno […]
Eh, what of treća? Možda samo Poljakove riječi: „Budući da je treća liga groblje, nema se tu što puno za reći. O mrtvima sve najbolje. Spomenimo samo trojac koji je prošetao through the valley of the shadow of death – Bodić, Rogić i Curi. Idemo dalje, druga liga.“ 😀
Ona kojoj se voli tepati da je najjača ipak je samo – četvrta liga, ali je, pak, s druge strane, liga iz koje je najteže proći naprijed jer ima petnaest ljudi, a samo trojica idu u treću. U redu, po logici brojnosti, najteže je proći iz pete u četvrtu, no, koncentracija kvalitete ipak je puno veća u četvrtoj. A kad prođeš dalje, samo nebo ti je granica jer treća i druga su žešće groblje…