Nevjerojatan je taj Gelender, bez obzira na rezu, osjećaj je fenomenalan, pogotovo uz naganjanje nizbrdo kao kompenzacija za posvemašnju lošost u suprotnom smjeru. Mislim, tol’ko trubim o tome već godinama (http://blogeri.gelender.hr/batica/2009/04/01/zivot-iz-perspektive-jutarnje-gelender-lige/ – Slavujko,
opet promičeš vlastite „tekstove“ iz ropotarnice!), a kaj tu ima posebno-start u 5 i 30, otrčiš/odhodaš gore, spustiš se natrag, ono, it’s no biggy, ali ne može se to objasniti, nema tih riječi, ono, istovremeno imaš feeling i osjećaš to cijeli dan, kao da si življi, puuuuno življi nego one „obične“ neprvesrijedeumjesecu kad nema JGL-a!
Ovaj put dopustio sam si nekoliko sekundi stati na ispoliranom (opet Mukki!) Gipsu poslije trećeg stupa i pogledati prema istoku, u smjeru crvene zore i grada pod umjetnim svjetlom (kad smo toga, baš sam neki dan s Tomom Markovićem-Gubom, inače, jednim od originalnih Gelenderovaca koji je prve godine skupio tri nastupa i bio ukupno 15., pričao kako se uopće više ne sjećam kako je izgledao Gips nakon trećeg stupa, bila je to šumetina, nije se vidio toranj, ali, džebi ga, tempi passati…). A kad smo kod toga (još jedared 🙂 ), odnosno, kod ispoliranih dijelova, da nisu tako divno ispolirali hrbat koji od prvog stupa žice ide prema sjeveru, Rza i ja tijekom zagrijavanja ne bismo mogli uživati u zvjezdanom nebu. Uglavnom, predžebeno jutro! A kad smo kod jutra, svake godine u 10. i 11. kolu nazoči se, pače i svjedoči apsurdu koji se događa zbog vraćanja sata na Sunčevo vrijeme (može li mi netko objasniti zbog čega je uopće uvedeno to ljetno vrijeme?) pa ranije svane u kasnije doba godine, kakva formulacija i stilska bravura! A kad smo kod toga (evo ga jope!), zahvaljujem se nekim članovima ovog pokreta koji su mi pohvalili prošli tekst o JGL-u, a čije mišljenje veoma (kajaznam, uvjeravaju nas da je to hrvatska riječ, meni baš ne zvuči tako) cijenim.
Koliko sam bio posvećen pripremi za ovo kolo pokazuju sljedeće dvije crtice – prva je da sam zaboravio namjestiti alarm i spontano se probudio u 3:56 (ladno sam mogao prespavati, ali, citirat ću škotskog biciklista (Graeme Obree-kajaznam, valjda je Nikica čuo za njega) nekadašnjeg svjetskog rekordera u vožnji na jedan sat: „There’s no alarm clock like a full bladder.“), a dok sam polusnen tumarao kuhinjom, poželio sam se vratiti u krevet, ali znao sam da neću više moći zaspati, a za pola sata će mi biti žao što se nisam obreo (Obree?!?) na startu kultnog uneventa… Drugu mi nije lako objaviti, no, šta se može, istina mora u svijet. Naime, oduvijek sam mrzio što trkači obožavaju pričati o sranju i mrzim to i dalje, ok, I totally fucking get it, to je važna stvar, ažbla, ažbla, jedan od najjačih sportaša grada Zagreba, veliki multisportaš čak je i bruh morao operirati jer se previše silio prije trka i treninga, ali, ono, kaj o svemu moramo pričati?!? Prije početka jednog od varaždinskih polumaratona još u 90-ima, jedino što me trener svih trenera priupitao bilo je jesam li obavio kakicu!!! Mislim, još uvijek se nadam da cure to ne rade, iako sam podsvjestan da nisam u pravu, no, znate onu „nada umire zadnja“, premda to u slučaju mnogih Nada (tipa Dimić) nije baš točno. Elem, koliko sam bio posvećen ovom kolu, pače i (ne)pripremljen) pokazuje i dokazuje činjenica da sam, prvi put u 83 nastupa, izgubio vrijeme za trajanja actual utrke jer sam morao da odem sa strane da odjavim govna… (Slavujko: „There, I’ve said it!“, svi ostali: „Slavujko, baš si odvratan!“) Inače mi se to ne može dogoditi, zadnja dva dana pazi se na prehranu, ne trenira se, prije starta uzima se napitak za martial arts borce koji se baš spremaju ući u ring, grize se do (svog) maksimuma i sad ovo… Dakle, nimalo nisam bio analan oko nečega što s tim ima puuuuuno veze 🙂 Kaj ćeš, vrijeme je za penziju… Nego, slična situacija, isto na JGL-u, pomogla mi je da dobijem okladu. Prije tri godine, dok je Mario K. rasturao (16. svih vremena na rang listi rezultata), a ja bio poslovično loš, okladio sam se s njim u pet piva da ću ga dobiti dva mjeseca nakon njegovog rekorda, u 9. kolu, misleći da ću dotad ući u formu. Ali, deco, kako to obično biva, da vam Jaganjac kaže, ništa se nije promijenilo i moje šanse bile su ravne nuli, ali nula, to ružno pače, ponekad se prometne u labuda jer neiskusni Mario nije odjavio ono što je trebao odjaviti prije utrke… Tjah… Koliko je gorenavedeno važno, dokazuje sljedeća scena http://www.youtube.com/watch?v=fBSel9oQGP0
Nego, još jedna crtica iz ovog kola, koja, gle čuda!, nema veze sa Slavujkom/Debeljkom: šampion Gračan i Latvijac (Sablja, daj više počni razlikovat Letvu i Blitvu!, ono, dobio sam letvom po glavi dok sam bio na Banketu u Blitvi…) Andris (po naški Andrej, po slovenski Drejc) prespavali su kod nekadašnjeg kafića Vrganj na donjoj stanici žice (valjda bu Sablja zaljepio sliku gore kod naslova jer ja ne znam). Ta ekshibicija prilično je loše utjecala na performanse našeg pribaltičkog gosta te je omanuo zamalo pet minuta u odnosu na svoj prvi prošlomjesečni nastup, no stroju Gračanu to nije zasmetalo – uzeo je treću pobjedu zaredom i skinuo osobni rekord za preko pola minute, čime je ušao među deset svih vremena! Ujedno, Gračan je time postao deseti čovjek s tri pobjede ili više i sedmi koji ima tri ili četiri pobjede u nizu, tak da, ako ovako nastavi, mogao bi postati prvi s pet u nizu, ali siguran sam da će tu nešto imati za reći Nikica, Šime i neki Mrak kombinatorci u prvom kolu, 7.1.2015. Dečki, za vas imam onih poznatih devet reči, pokušajte ih pronaći u sljedećih 59 sekundi (to jest, Gračan, ti probaj pa prevedi Andrisu ako možeš): http://www.youtube.com/watch?v=vxPpLwD120A
Nisam baš puno pričao s Gračanom, ali u kuloarima se šapuće da je i on biciklist. Zašto to pričam? E pa zato što su prva trojica u ovom kolu biciklisti… Uz onu staru „prokleti orijentacisti“, dodajem i „prokleti biciklisti“!!! Drugi je, naravno, trostruki pobjednik Nikica, a listu od sedam debitanata započinjemo s olimpijcem Matijom Kvasinom – prvi nastup, odmah postolje i ulaz na 14. mjesto svih vremena (36. koji je gipsao ispod 40, no, svi koji su ispred njega, osim Gračana, imaju rekord sa stare, kraće staze… Ostali su: Robert Šangulin, Domagoj Galkowski, Damir Maračić-Maki, Jan Bičanić, (nije Hasan-paša nego) Neven Predojević i pobjednica planinarske kategorije Treking lige – Tamara Markotić.
Glede ukupnog broja participanata/pacijenata tiče (48), ponovila se brojka iz 4. i 7. kola, što, ako izuzmemo dva najbrojnija kola u sklopu Mrak kombe, predstavlja trostruku diobu (jel to uopće moguće?!?) drugog/četvrtog mjesta po brojnosti jer nas je u 5. kolu bilo 50.
U ukupnom poretku, Letzu je dovoljno da završi i medalje su za muške riješene, dok bi kod žemskinja Mirja mogla do trećeg mjesta ako se Ana G. ne pojavi. Ali kakva borba za muški TOP 10: 8. Rza 528, 9. dr. Mikša 510. i na diobi 10. mjesta – Pajo i (Beludži)Stan s 507!!! Jedan bu izvisil 🙂
Fina staza i temperatura omogućile su i pola (semira – http://www.24sata.hr/nogomet/semir-tuce-uz-mene-i-seju-kajtaza-zabijala-bi-i-moja-baba-214103 ) tuceta rekordera: osim spomenutog Gračana, Štef Dodo Dorotić koji bira samo kola s 48 natjecatelja (skinuo 12 sekundi iz prvog nastupa otprije četiri mjeseca), Tomi Vuk (popravlja svoj PB treće kolo u nizu, ovaj put za 48 sekundi), Veljko Magdalenić (u odnosu na prvi nastup iz prošlog kola kad se malo i gubio popravio se za više od četiri minute) te dvije đevojke, Mirja, koja se opako sprema obraniti MK titulu (u jubilarnom desetom nastupu drugi put zaredom ruši osobni, ovaj put za nimalo zanemarive 3 minute i 9 sekundi i prvi put ispod 50 minuta) i Ivana Sučić (preko tri minute bolje od prvog nastupa prije dva mjeseca).
Jubilarci: Golec – 70!, Mikša – 45! (ujedno i zaredom) i Mirja – 10.
In a row: Nikica skupio godinu dana bez izostanka, Pajo je na 20 (još tri do izjednačenja vlastitog rekorda), Kostelić i Paula su na 49, što znači da nisu propustili JGL četiri godine!!!
A sad, eeeeeeeverybody nespomenuti else, prvo curke: Tamara Kirin se treći put zaredom prošetala po Gipsu, Žana (sa Sljemenkom) 78. put ukupno, Elza prvi put nakon četiri, Božena nakon sedam mjeseci, a Ana Beblek nakon dvije godine i četiri mjeseca 🙂 Alex je gipsala poslije tri propuštena kola, zanimljivo, u devet nastupa pet je puta bila treća, od toga zadnja četiri, a ta zadnja četiri, u rasponu od 4. do 11. kola su joj unutar minute i 11 sekundi.
Momčne: Boj paris gipsao je 32. put, Hudec Buco 15. Orešić se vratio nakon četiri propuštena kola, baš kao i Vlada Končar-Kole (si zakasnil na start?). Marović opet baca krafne, lejma se i glumi da nije u formi za Mrak kombu, a prvi put je u prvoj ligi i sigurno nije došao biti statist, tak da, dečko, te fore prodaj Pariju, Vukeliću i Sabljarki 🙂 Rocco je bacio jutarnju laganicu, dok je Vida za ovaj put odjavio društvance i dogipsao do najboljeg rezultata sezone. Vođa, jedan od pet Vedrana u ovom kolu, u svom 73. nastupu opet je revijalio s ruksačićem, kao i statističar Poljo. Frane je išao skoro u sekundu isto kao i u sedmom kolu. Pena 221 tri sekunde sporiji nego u prošlom kolu, ali također 16. od muških, no, ovaj put brži od od Paule. Ante Bodiček išao je rezultat sezone i drugi najbolji u životu, a radi se o 11. kolu. I Ante bu opasan u četvrtoj i najopakijoj ligi Mrak kombe, a tu blizu je i Curi, još jedan koji će ganjat treću ligu ove godine. Bljić je osigurao ukupno peto mjesto, a Toni Matić nabacio rezu sezone i drugi ukupno. Hrvoje Lovrić išao je, pak, drugi rez sezone, ali treći put u nizu je među 10, što mu je rekord! Brko dokoljenko iz Jasenovca peti put zaredom je među 10 i probio se na šesto mjesto s osam bodova više od mog đavolskog broja. Ak skinem 12 kila do 12. kola – čuvaj se! Rz Brzotrz išao je drugi najbolji rez na ovoj stazi i za mene je favorit opake četvrte lige MK! A za kraj smo ostavili najveću medijsku zvijezdu ovog pokreta – Šimu Masteršefa – prvi put nakon šest nastupa outside TOP 3, c c c, kao da ova staza nije njegov đir, za razliku od Mrcine…
And that’s that – ova strvina se odjavljuje…