Božić je i To pa nije zgodno psujati, ali boteje i čepote, još uvijek nemrem doć nikome pa ni sebi otkad sam vidio koliki mi je tekst završne sratistike JGL 6 – mislim, je ona bila mamutska i naj naj i nijedna ne bu številčnejša, ali Batko – prećero si, kad sam isprintao, ispalo šest stranica, bogek, bogek…
Iako nas, s Gejlendera, puca ljubav, kako prema bratu Hrvatu, tako i prema Miralemu i Jezdimiru, Faruku i Veroljubu, Sabahudinu i Prvoslavu, prema Ramešu, Parku, Takenukiju, Drogbi, Biku Koji Je Sjedio, kvekeru, mormonu i Jehovinom svjedoku, onima što mužem i ženom se nazivaju, kao i onima koji to po ustavu ne smiju, te čak i prema hadezeovcima i esdepeovcima, ipak bih za ovu godinu istaknuo četiri naj Gejlender persone:
Redoslijed je nebitan pa ću kao prvog navesti novog sratističara Gorana Poljaka, koji je JGL, koja jest startala u 21. stoljeću, konačno i informatički doveo ukorak s vremenom. Hvala ti, o, Gorane! Ne želimo da ti svaka da, nego da ti da svaka ona za koju ti želiš da ti da, bila to Heli Beri ili ona bagava s vašara… http://www.youtube.com/watch?v=kvfd8nIcZfM ! I sve ostalo u tom stilu, smislu i smjeru…
Nakon dvije sezone i Marka Zovka, opet imamo najGejlenderovca godine i jope veslača – Josipa Kostelića – Joška! Čime je to zaslužio? Osim što je bio svih 12 kola (što za njega nije čudno jer to mu je treća takva sezona u nizu) i spavao u šumi prije GUG-a na Risnjaku, titulu je najviše zaslužio svojim nastupom u trećem kolu, kad je, pod teškom prehladom i ogromnim ruksakom s hrpom robe za presvlačenje, junački odgipsao za 96:53… Way to go, bro!
Ajde, poradi političke korektnosti i u skladu s uvodom, među ove četiri osobe moramo imati i jednu ženu, a to je, naravno, Paula Vrtuljak, pardon, Vrdoljak, jedinstvena po četiri medalje zaredom u četiri sezone koliko hadžuje Gejlenderu, ujedno i jedina žena s dva naslova i prva s četiri medalje! A nije da joj je Gejlender jedini sport, fura ona i cestu i trekinge i pustolovke pa je ove godine završila i jednu od najtežih u Europi: Bimbache Extreme u Španjolskoj… Bravo, sestro slatka!
And last but ne daj Bože least – the one and only: Nikolaaaaaaaaaaa Nikicaaaaaaaaaaaa Smoliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiić!!! http://www.youtube.com/watch?v=z8f2mW1GFSI Toliko ga hvalim u ovim „tekstovima“ da bi netko mogao misliti da mu se zbog nečega ulizujem, no, zabole me, jednostavno sam iskreno zadivljen takvim rezultatima, konstantom i željom za nadmetanjem u tim godinama. Da upotrijebim foru iz filma Veliki hakleri (White men can’t jump): kad bi se Nikica ponašao u skladu sa svojim godinama, pao bi mrtav! A on ovdje pobjeđuje dvostruko mlađe od sebe u sportu u kojem nije potrebna vještina, nego isključivo srce, pluća, noge i nevjerojatna volja! Sjetite se samo situacije u kojoj je bio dva kola prije kraja, Sablja je na njega stavio koeficijent 3,80, dakle, teški underdog! Tad smo se i čuli, rekao mi je da nema predaje i da mu je super što je ovako uzbudljiva završnica, a ja sam, premda sam prvu polovicu godine tvrdio da je nepobjediv, bio uvjeren da nema šanse protiv Sobote… Ok, Lino je bio izvan forme, ali Dadek je djelovao stvarno nedodirljivo, a onda ga je Nikica dobio u vjerojatno najuzbudljivijem Gejlender klešu ikada, kojem su, na žalost, nazočila samo njih dvojica! Kakva glava! Uglavnom, bješe to ključan potez za prvu ukupnu pobjedu dvije godine zaredom s velikim šansama za hattrick i zato još jednom, bravo, Nikica i bit će mi čast kad me u ukupnim pobjedama prijeđe takav sportaš!
Statistika Gejlenderovaca koji imaju barem po jedan nastup u svakoj sezoni nije se promijenila – i dalje nas je šest: Bo, Žana, Kova, Pećot (po jedan nastup u zadnje dvije sezone – dovoljno!), Sablja i ja. Na sljedeći podatak upozorio me sam Sabljoni: u prvih šest sezona samo Bo, Žana, on i ja imali smo ukupni plasman među deset, a ove godine otpala je Bo (30.)…
Nevjerojatno kako se ukupna brojka zaokružila: u ovih sedam godina u 5 i 30 gipsalo je ili gostovalo na Japetiću ili Risnjaku točno 300 ljudi: 90 ranoraniteljica i 210 ranoranitelja. Prvih šest sezona smo rasli, a već sam nekoliko puta rekao da će šestica ostati nadmašena s ukupno 176 trkača i prosjekom od preko 57 po kolu, naprema 153 s prosjekom nešto iznad 47 ove godine… No, ova je sezona ipak po nečemu naj: najmasovnije kolo, ono prvo, u sklopu Mrak kombe – 91!
JGL 6 rekordna je i po dvanaestorki s 12 nastupa te osmorki s 11. Ove godine jedanaest ljudi nije propustilo nijedno kolo: Paula, Letz, Kostelić, Marović i Sablja (ne propuštaju zadnje tri sezone!!!), Mikša (ne propušta zadnje dvije sezone!!), Lino, Vođa, Turk te Žana i ja (ne propuštamo zadnjih pet sezona!!!!!). Osim toga, imamo četvoricu s 11 nastupa (Pajo, Frane, Rz i Sever) te petero s 10 (Nikica, Lovrić, Mirjana, Sonja i Mirela)… Svih osam kola prve godine pohodio je samo Kova (treći na JGL 1), a svih osam kola JGL 2 jedino Štumsi (pobjednik JGL 2). Svih dvanaest na JGL 3 Žana , Vođa, Žohar i ja, na JGL 4, Žani, Vođi i meni pridružiše se Roki i Zovko, a na JGL 5 čak je deset noulajfera bilo na svim kolima: osim Žane, Vođe i mene (svi troje bez propuštanja zadnje tri sezone) te Zovka od prethodne, te su se godine pridružili Ana G. i Paula te Letz, Kostelić, Marović i Sablja. Na JGL 4, osim nabrojanih pet na svim kolima, bilo je još samo troje dvoznamenkastih (Sablja, Letz i Vukodlak), a na JGL 5 gro: Eddie, Chicar i Boj Paris s jedanaest uz Đanija, Mikšu, Pajkana i Suhog s deset.
Osim Nikice i Paule, nekoliko zasluženih redaka o ostalim osvajačicama i osvajačima medalja: zanimljivo je da su u odnosu na prošlu godinu naše curke samo zamijenile mjesta na postolju – JGL 6: Jeka, Kolac, Paula, JGL 7: Paula, Jeka, Kolac. Na JGL 5 Jeka je bila treća, tako da je sada ona, kao Paula prošle godine, izjednačila Žanu s tri medalje drukčijeg sjaja. Kolac je, nakon srebra prošle, brončana pa bi po nekom zakonu brojki, sljedeće godine trebala napasti zlato, samo ako joj bude stalo, a ne da propušta GUG, prehlađuje se ili provodi po Makedonijama i slično… Kod muškića, prva dvojica ponovili su svoje mjesto na postolju, Nikica pa Lino, kome je to druga medalja, a svoju prvu uzeo je Dadek sa samo devet nastupa!
A sad malo ostale naše konstante s visokim plasmanima: nakon 5. (JGL 5) i 6. (JGL 6), Sonja nije nastavila niz, nego se ove godine spustila na dosad najbolje, 4. mjesto. Mirela je nakon 9. mjesta prije dvije sezone, posljednje dvije 5. Žana ostaje jedina žena always TOP 10: 8.-1.-2.-3.-4.-10. i sad šesta, fale joj još peto, sedmo i deveto mjesto 🙂 Za Bo smo rekli, šest plasmana među 10! Mony je drugu godinu u nizu među deset: deveta pa osma. Zadnjih pet sezona, Maja 5 je skoro uvijek među 10: 10.-5.-7.-11. i sad deveta! Ana G., pobjednica iz 2011. treći put je u nizu među deset, a na JGL 4 je bila jedanaesta. Jedina nova u TOP 10 je Alex Mlađenović…
Kod muških, Sablja i ja ostajemo (za sad) uvijek među 10, s tim da je obojici najlošiji plasman šesto mjesto i s tim da je on svih svojih sedam plasmana ugurao između četvrtog i šestog mjesta! Nakon propuštene prve sezone, Letz je postao jedna od najkonstantnijih konstanta Gejlendera: 11.-13.-8.-10., a zadnje se dvije sezone opako približio postolju – peti pa četvrti! Sličan put kao i Letz ima Vožd, s tim da je on vlasnik zlatne te dvije srebrne medalje (5.-1.-2.-2.-12.-7.). MC Šime je nakon 9. mjesta iz prve sezone, ponovio isto u ovoj sa samo šest dolazaka. Čičarito je treći put u nizu među 10, s tim da ima i 8. mjesto s JGL 3. Kao i kod cura, imamo samo jednog novog u TOP 10, a to je Rz Brzotrz. Osim njega, još su dva Ravničana među osam – Letz i Sabljarka, a među 20 ih je pet jer dvadeseto mjesto dijele Đani i Stan! No, imamo još nekoliko zanimljivih primjeraka i outside TOP 10: nakon tri godine zaredom unutra, Brko je ove godine završio kao 15., a nakon četiri, Eddie se malo opustio te završio 58. sa samo dva nastupa. Slično kao Sablja, Pajo je svoja četiri plasmana ugurao između 12. i 14. mjesta, a Marović između 13. i 20.
Zanimljivi su (meni barem) i nizovi koji su se održali ove godine: Marović (43) i Mikša (34) i dalje ne propuštaju otkad su prvi put gipsali, Sablja je na 37 (tri godine bez izostanka), Paula i Kostelić na 38, Letz na 46, a Žana i ja na 61 (pet godina bez propusta)…
JGL 1 u osam kola imala je čak pet pobjednika pojedinačnog kola: Ribić, Šime, Murić, Markica i ja, JGL 2 samo tri: Štumsi, Markica i Suhi… Od JGL 3 imamo po dvanaest kola i opet pet pobjednika: Eddie, Šime, Markica, Vožd i Štumsi, JGL 4 opet pet: Turk, Vožd, Markica, Eddie i ja, a sad nešto sasvim drugo, JGL 5 i jope pet: Nikica, Murić, Vožd, Brko i Markica, onda jedna anomalija (ili ipak ne?) u vidu šest pobjednika na JGL 6: Nikica, Vitja, Lovelos, Andraž, Rogić i Matjaž, a ove godine opet pet: Nikica (4), Rogić (3-konjina pobijedio na sva četiri kola na kojima se pojavio), Dadek (3) te Lino i Andraž po jednu pobjedu.
Najbržih pet ljudi (ne rezultata jer bi ih neki, npr. Dadek koji drži dva najbolja, imali više) u sezoni…
Momčine:
1. Dadek 34:41
2. Rogić 35:16
3. Nikica 35:23
4. Markica Rajković 37:04
5. Šime i Andraž 37:10
Curke:
1. Paula 43:55
2. Jeka 45:44
3. Kolac 46:33
4. Ana G. 47:34
5. Aleksandra 47:57
And that’s that, ode još jedna nezaboravna sezona JGL, sedma…
A sad, kratko, najkraće o ovom 12. kolu JGL 7 i 76. ukupno…
Zahvaljujemo šumariji što je napravila onu prekrasnu magistralu što spaja donju stanicu žičare i drugi zavoj ceste, mislim, kakvi singl trekovi, to je passe…
Nikica je godinu okončao kako i priliči aktualnom dvostrukom pobjedniku, 11. pobjedom u 22. nastupu. Na žalost, Dadek se razbolio pa nije bilo odlučujućeg sraza u zadnjem kolu, ali šta je tu je… Unatoč preskakanju srušenih stabala i penjanju na divljaka na drugom zavoju ceste te gubitka od oko dvije minute do Gipsa, gosi Smolić svejedno je otrčao ispod 40 minuta i sad smo On i ja u toj rubrici izjednačeni na 16 (On u 22, ja u 73 nastupa) barem do 5.2.2014. Šime je bio peti put drugi, uz dva prva i dva treća mjesta, a da se i ja malo penisujem, vratio sam se na postolje nakon godinu i pol kad sam isto bio treći, tada s osobnim rekordom…
Kod curka, najbrža je bila Kolac, sedmi put u 21 nastupu… Jeka je 12. put bila druga uz osam pobjeda i sedam trećih mjesta, a Paula 11. put treća uz 10 prvih i 13 drugih mjesta…
Imali smo četvero novih: Ivan Vida i čak tri curke – Renata Batur, Mihaela Cvitković i Helena Bilandžija…
Iako to nije bilo za očekivati poradi tunguske eksplozije na Medvednici, odnosno, tzv. Teodora (koja li je dvostruko retardirana individua pod a) izmislila to ime i pod b) uopće došla na ideju imenovati „oluju“?!?), troje ljudi išlo je osobne rekorde: Dado Velikić za 49 sekundi, Rocco za 7 sekundi i Tea G. za skoro 11 minuta 🙂 Ok, svima je jasno kakav je to neslućeni potencijal, no što će dalje biti, nisam pametan, više bi tu mogla reći sama gospodična i trener svih trenera…
Moje duboke isprike svim vrijednim ranoraniteljima koji ovaj put nisu spomenuti, Batica obećaje da će vam to nadoknaditi sljedeće godine…
Prvu godinu nakon 1987. koja ima četiri različite brojke napuštamo sljedećom plej listom:
1. Za onog za koga bi volio da mi je dečko da sam gej…
http://www.youtube.com/watch?v=-o-6ftmw8CE
2. One of the best of the best of the best!!!
http://www.youtube.com/watch?v=pls_luhVdAw
3. Za moju dušu…
http://www.youtube.com/watch?v=1KQhimwQ5Uo
Svima sretan Božić, a JGL 8 i MK 7 kreću već za sedam dana…
Moja novogodišnja odluka? Zna se: osvojiti Mrak kombu :))))))))))))))))))))))))
http://www.youtube.com/watch?v=aNa3Co83_gk gledati od 0:50
Šivaaaaaak, what is your profession? Zna se…
Se vidimo soon…