11. KOLO JGL 7 – CLASH OF THE TITANS

 

Kakvo kolo!!! Još jedno iz kategorije „kakvo kolo!“. Legendarno! Ok (čitaj: oukej), možda ne za one od 3. do 42. mjesta, ali daleko ispred Šime MC (čitaj: em si) Sušića događao se jedan od najvećih fajtova među svim Gelender fajtovima: Nikica, underdog (čitaj: andrdog) na poznatoj kladionici Sabljić (Žderić?!?) s koeficijentom 3.80 na osvajanje lige, lomio je i lomio i tek nakon zadnje ceste, odnosno spoja naše staze (Gipsa, 57-ice, 15-ice…) i HPD-jke (čitaj: hapedejke) „slomio“ favorita i vlasnika drugog rezultata Gelendera svih vremena, Dadeka 73.

Mislim, nevjerojatno! Već smo navikli na pothvate tog pedesetdvogodišnjaka i pobjednika JGL 6, ali u ovom trenutku na Gipsu pobijediti dvanaest godina mlađeg Sobotu koji je u životnoj formi, jedan je od najvećih. I pitam ti ja Nikicu poslije utrke dolje na parkingu jel se što posebno pripremao za ovo kolo, a on nehajno odvrati da je, vozeći zadnja tri tjedna s Fumom bicikl. Mislim, znam da su njih dvojica biciklistički luđaci i da voze baš kao što i jesu – biciklistički luđaci, ali DAJ ME NEMOJ KLAT!!! Ali dobro, možda je tako i bolje jer kad Nikica počne nekontrolirano divljat po Sljemenu, uvijek se ozlijedi…
 

No, ne bismo toliko o tome da ovaj the clash (čitaj: d kleš) nije prouzročio najbolju moguću situaciju za zadnje kolo JGL 7: razlika u korist Nikice je 34 boda, taman toliko da mu ne pomaže ako dođe jedno mjesto poslije Dadeka, što znači da ga, ako želi vrh, opet mora pobijediti. Nevjerojatno kako se sve posložilo: obojica imaju po devet nastupa, no da Nikica nije promašio na Risnjaku ili barem došao samo dva ili tri mjesta bolje, sad ne bismo imali o čemu pričati, a ja pisati. Ovakve situacije događaju se rijetko, tek svakih nekoliko godina ili čak rjeđe: na Gelenderu je samo prve godine odlučivalo zadnje kolo, a na Mrak kombi tako je bilo također u prvoj te u četvrtoj sezoni… Za četiri (sad već tri i pol) tjedna, kak se ono veli, ko živ ko juzbašić (partizan i član vlade nacionalnog jedinstva 1991., neznalice!), ne, ko živ ko ljubojević (košarkaš Šibenke, sad trener, koji je 1983. s Draženom osvojio jedinu titulu državnih prvaka, neznalice!) ili možda, ko živ ko mrtav jer sad će obojica trenirati k’o manijaci i ‘ko zna u kakvom će se stanju pojaviti na Bliznecu 4.12. u 5 i 30. Dečki, samo se nemojte ozlijediti jer želimo ići prema vrhu razmišljajući o tome tko je dobio i šta smo dobili: prvog koji je pobijedio dvije godine zaredom ili šestog pobjednika u sedam sezona. Što će reći kladionice Sabljić (Žderić?!?)? Tako mi je žao što nisam dobar da to mogu pratiti uživo, a prvi sljedeći dvoboj ovih dvaju giganta koji zajedno broje jedva 110 kg je već ove nedjelje na Mrcini, uz dodatak ludog Rogića, a možda i začinjeno buldogom Špoljarom…

Ovo peglanje Gipsa pamtit će se po još nečemu: savršenom (opet!) svitanju na Gipsu! Počelo je već na ravnom, od strane šumarije (hvala im!) ispoliranom dijelu između trećeg i četvrtog stupa, da bi do vrha već bilo „gotovo“, podarivši nam volšeban pogled na Zagorje u magli, uz nekoliko „otoka“ čistine. Apsurd je da je u 11. kolu, kad Sunčeve zrake okomito padaju puuuuuno južnije nego početkom listopada, svanulo ranije nego u 10. kolu, no to se svake godine događa umjetno, zbog pomicanja sata, a ja to svaki put zaboravim pa se čudim k’o pura dreku. O povratku da i ne govorim, vidjeli ste slike…
Sad prelazimo na dosadni dio teksta: 

Brojka ljubitelja Gelendera zadnja se 4 kola kreće između 38 i 42. Samo su 4 ovogodišnja kola imala više natjecatelja, od toga dva u sklopu Mrak kombe, a jedno u sklopu Grand Sljema. Nasuprot tome, ovo bi bilo najslabije kolo neponovljive JGL 6!
 
Ovo prekrasno jutro osjetilo je i troje novih: Matija Habus-Korbar, Tomislav Vuk i Tea Gabud. Teinu građu već je uočio trener svih trenera, ali mala nije baš ljubiteljica asfalta, barem ne kad je trčanje po istom u pitanju. Više voli šumu i brda, gdje bi sa svojih 47 kg (može i manje) ubrzo mogla rasturat samo kad bi htjela.
 
Ukupno su Jeka i Suhi gipsali trideseti put, Miki Kolac dvadeseti, Račić petnaesti put.
 
U In a row rubrici, Žana i ja bili smo šezdeseti put zaredom, zadnji put propustismo JGL prije točno pet godina kad sam ležao u bolnici nakon prve operacije ruke. Jesmo li kraljevi noulajfera or what?!? Letz je bio 45. put u nizu. Paula i Kostelić gipsali su 37. put zaredom – točno tri godine bez propuštanja! Vođa dvadeseti put, još je daleko od svojih 41. Renato Rajterić propustio je nakon 4 zaredom.
 
Nikica je sam na drugom mjestu s 15 U40 reza, fali mu još jedan da me izjednači. Dadeku i Šimi to je bio šesti put. 
 
Nikici je ovo bila deseta pobjeda, sad je i u toj rubrici sam na drugom mjestu iza Markice koji ih ima 15.
 
Nikako ne smijemo zaboraviti Maju Petrlić koja je konačno povezala dva kola u nizu, prvi put nakon šestog i sedmog prošle sezone. Mony se pojavila nakon devet mjeseci i Mrak kombe, a zanimljivo je da je u sva tri ovogodišnja nastupa bila šesta od žena. U zadnjih 14 nastupa, Sonja Muštra-Lesjak iz Galgova redovito je između 3. i 6. mjesta. Ukupno i dalje drži 4. mjesto, njen najbolji plasman do sada. Mirelči je zadnja tri puta 33. ili 34. Ako završi peta, a to mjesto sad drži, ponovit će plasman od prošle godine. Paulita je drugi put zaredom treća, nema razloga forsirati jer je osigurala ukupno drugi naslov te četvrtu medalju zaredom, a nastupa samo te zadnje četiri godine. Jeka je 11. put u 30 nastupa bila druga, ima još 8 prvih i 7 trećih mjesta. U tri zadnja nastupa druga, a u 7. kolu bila je druga od žena i ukupno 28. baš kao i u ovom kolu. Jedina Mirjana Gelendera, ali ne i jedina Kolac, pobijedila je šesti put. Kad bi u zadnjem kolu bila treća, imala bi vražji broj zlata, srebra i bronci dronci. 
 
Suhi se vratio nakon pet mjeseci i, iako se šetao s Mony, po rezi s Lagvića znamo da polako ulaziš u formu, buraz, Mrak komba je pred vratima… Orešić, jedan od sedam patu, ovaj, Vedrana Gelendera, gipsao je četvrti put, sve između 29. i 37. mjesta. Neumorni Kostelić prije dva je kola bio 33., prošlo 32., a ovo 31. Račić je konačno skupio tri nastupa u nizu! Vida je prvi put nastupio prije dvije godine. Vladimir Dragica Končar – Kole uhvatio je treći nastup. Maroviću su od 6. kola parna iznad, a neparna ispod 50. Mikša je došao mjesto ispred Marovića, a obojici je zajedničko da nisu propustili Gelender otkad su se prvi put pojavili. Dr. Pena (221) opet postaje redovit – za sad je na tri u nizu. Markec Ćapeta je četvrti put uhvatio dva Gipsa zaredom, nikad tri, nešto kao Račić do ovog kola. Istrijan Vukodlak je svoja zadnja četiri nastupa ugurao unutar 65 sekundi. Ante Bodić više ne dolazi tramvajem pa pješke kroz tunel nego u oldtimer stojadinu, što se odmah vidi i na plasmanu – dvadeseto mjesto, ujedno i najbolje! E, kakvi Vedrani, kol’ko tek Marka ima! Naš Marko Čikar nikak da dojde k sebi nakon UTMB-a, a nije se za zajebavat, ipak je on u najjačoj ligi Mrak kombe! Vožd se zadnjih godina rijetko opterećuje rezom na Gelenderu, dvaput zaredom 18., ali ugriz te zmije otrovnice uvijek idealne kilaže očekujemo u prvom kolu JGL 8 i MK 7! Toni Matić, drugi najbolji plasman i drugi najbolji rezultat, očekuje se jubilarni deseti nastup. A kol’ko tek Gorana ima, majko mila!!! Pa da se još jednom zahvalimo Goranu Poljaku na divnoj statistici. A Gorane spominjemo zbog Gorana Pac(a)ka-Pajkana: uvijek konstantni Pajo je zadnja tri kola svaki put 16.! Ukupno šesti put u 39 nastupa! A tek Tomislava, brate! Turk je trenutno 16. u ukupnom poretku, baš kao i prošle godine, no očekuje se pomak. Ispao iz prve lige Mrak kombe, ali čuvajte se drugoligaši, jedan od glavnih kandidata za povratak. Nakon PB-a u šestom kolu, konstantni je orijentacist Frane svoja zadnja četiri Gipsa ugurao unutar 84 sekunde. Još jedan Marko (koji) Curi sva je svoja četiri nastupa ugurao unutar dvije minute uz plasmane između 17. i 13. mjesta, najboljeg baš u ovom kolu. Lino je malo izgubio motivaciju pa je prvi i jedini puta u 33 nastupa bio izvan TOP 10 – 12. Dosad mu je najslabiji plasman bilo 9. mjesto iz 2. kola JGL 5. Đani je još jednom pokazao da jutro nije njegova brija, ali noć i večer jesu, zato čuvajte se četvrtoligaši kombinatorci, Ludi z Ravnic dolazi maksimalno nabrijan i opasan! Lovrić je izjednačio svoj najbolji plasman – treći put deseti. Aljoša, od starog Horsta sin, prvi put drugi put zaredom (ovo me podsjetilo na najgore stvari za muškarce: kad prvi put ne može drugi put i kad drugi put ne može prvi put) ulazi u TOP 10 i peti ukupno u 29 nastupa, zahvaljujem na odličnom fajtu. Sever se vraća među deset nakon sedam mjeseci, razvalio me na strmoj (Elvirovoj?) kratici baš kao beba zvečku! Još jedan Konstantinović: Sablja, koji uživa u životnoj formi, favoriti Mrak kombe – strepite! Rz Aunek i uskoro tatek Brzotrz ponavlja svoj najbolji plasman iz osmog kola, a ujedno je (što nije lako) i najboljši Ravničan. Letz je nakon pet U40 zaredom ovaj put zakazao, ali i dalje suvereno drži drvenu medalju, svoj najbolji plasman do sad te odličnu formu za ono što dolazi… Šime hvata osmo postolje u 16 nastupa i treći rez u nizu ispod 40, uz priliku da se u 12. kolu prvi put ugura u ukupni TOP 10. Dadek je nakon tri pobjede drugi, kao i u sedmom kolu, zadnjih pet nastupa prvi ili drugi, no o njemu i Nikici sve je rečeno u „uvodu“.

S nestrpljenjem očekujemo 4.12. i konačni sudar…

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.