Medvednica – moja ljubavnica

Chura na startu!

Chura na startu!

Svake godine iz arhive izvadimo i objavimo kultnu ljubavnu trekersku priču o Medvednici čiji je autor Chura.
Za sve nove i stare trekerice i trekere…uživajte!

“Pustio sam brkove «ala Motorhead» koji su na kraju ispali «ala Đingis-kan« brkovi, a čak sam i noge obrijao da se bolje hlade, a sve iz razloga da se bolje napalim i nabrijem, da skinem svoje vrijeme od prošle godine i napravim neko svoje vrijeme za pamćenje  i za guzičarenje u međusobnom hvaljenju u našem lokalnom purgerskom trekeraju koji stalno treniramo po Sljemenu.
Osjećam se pomalo sebično pišući o sebi i svom doživljaju trekinga. Svako od nas mogao bi napisati svoj tekst, svoje viđenje utrke, svoj film što je vrtio u glavi tijekom višesatnog mučenja – uživanja po Sljemenskim vrletima i sve bi to bilo istina i sve bi to bilo vrijedno čitanja, i sve je to još jedna neodoljiva čar trekinga. Htjeli bi da nešto napišem kratko nakon trke koja traje deset sati i svega doživljenog ? E ne može.

Ova trka zauzima posebno mjesto u mom trekerskom srcu. Dugogodišnji sam pasionirani obožavalc i pohodilac Medvednice. Isplaninario sam ju, istrčao ju, izbiciklirao, turno iskijao pa čaki i izrolao (po cesti) uzduž i poprijeko. To je moja ljubavnica kojoj se uvijek i iznova vraćam gdje tražim mir, zadovoljstvo i utjehu.

Medotrekanje

Za ovu utrku sam se specijalno pripremao. Prvo sam se pošteno «izlajao» na internetu u obaranju bizarnog rekorda u broju najkomentiranijeg članka «Jeste li spremni za Medvednica treking» na Adventure Sport Portalu. Ja sam prestao brojit s 207 brojem komentara. Do kojeg broja smo na kraju uopće došli?

Pol noći prije trke nisam uopće mogao spavat, jedva sam dočekao zoru da se ustanem, cijelom Sljemenskom cestom u autu najglasnije sam si puštao  „RHCP“ ili ti „Red hot itd…“ rok manijake da me i oni još nabriju a na kraju sam se uspio i prvi prijavit kod Šimuna na startu i dobiti na ruci flomasterom U1. Trebali ste odmah dodat slova L i D , da opišete točno kakav sam bio to jutro L(U)D 1… totalno.

O ovoj trci sam mislio da znam sve, da znam svaku moguću kraticu, dok nam Fero nije pokazao na svoj «Ferin način» da «Sve kratice i granice postoje samo u mislima ljudi» i svojim «Fero – kraticama» ispred nosa uzeo Mučnjaku treće mjesto.

Ovo je bio moj 9-ti ultra treking, prvi treking kojeg sam napokon odradio bez greške, školski, bez fulavanja, bez većih mučnina, pripremljen, nabrijan, razgiban i naravno da rezultat nije izostao. Prešao sam 62 km za 9 sati i 21 minutu i popravio prošlogodišnji rezultat za točno 42 minute a sve to, ne preskačući tradicionalni olimpijski kiseli zagorski gemišt u Kraljevom vrhu i točenu pivicu na samom Vrhu Sljemena, što sam obavio brzinom izmjene kotača u boxu formule 1. Yeahhh.

Elite superman trekeri

Jedna stvar mi nije jasna. Vi zajedničkim imenom Superman ,a prezimenima: Rajković, Šivak, Ferenčak, Perković, Tomc, Rožman, Javševar, Modrušan, i dr. koji nama svima običnim smrtnicima na svakoj utrci radite uvijek po sat i više vremenske razlike… dečki čim je vas mama hranila dok ste bili mali? Jel neko od vas kao Asteriks i Obeliks u mladosti opao u kazan pun čarobnog eliksira, što vi inače jedete, pijete? Od čeg ste kvragu građeni da tako svladate sve te napore? U čemu je fora? Ne kužim.

GeMpardov Gelender!

Hajde da mi koknemo jednog od nas, seciramo i u ime sportske medicinske znanosti saznamo od čeg su građeni vaši cilindri i klipovi, gdje se proizvodi taj fergazer.

Vas vidimo samo na startu a zahvaljujući utrkama kao što je Medvednica i Samoborski treking u jednom dijelu se uspijemo i mimoilazit pa Vam uputit riječi podrške i divljenja zato lijepo molim svakog organizatora trekinga da pokuša na taj način koncipirat svaku treking stazu da te junake možemo osim na startu još jednom vidjet i u samoj trci.

Divlji vepar s neobičnim brkovima

Spuštajući se nizbrdo po 4x taj dan, prema KT 11 Upravnoj zgradi parka prirode Medvednica, pogledom na štopericu u jednom trenutku mi se učinilo da bih mogao čak ići ispod 9 sati. Osjetilnim uvidom u stanje tijela to mi se ipak učinila nemoguća misija. Doslovno me bolio svaki dio mog tijela osim junačkog trekerskog srca. Osjećao sam se iscrpljen, bez snage vapio sam za u svom 1,87 cm visokom tijelu nekim kutkom od kud bi mi šusnula neka dodatna energija, neki adrenalin, poticaj, nešto što će me podignut da jurnem, da se uguram među top-ten trekera ali nažalost ništa, štanga, nula bodova, odaziv je bio nikakav.

Na izvoru na Bikčevičevoj stazi uronio sam cijelu glavu pod hladnu vodu nekoliko puta, namočio podlaktice, poprskao  noge ali osim osvježenja neke dodatne snage nisam dobio. Kraj mene u tišini neki žedni planinar nemoćno čeka da se veliki smrdljivi vepar s neobičnim brkovima iskaljuža da se može u miru napiti vode. „Oprostite imam jednu utrku i svaka minuta mi je dragocijena“. Šutke odobrava klimanjem glavom i znam da nište ne razumije a da budem potpuno iskren nije ni meni baš sve ovo potpuno razumljivo.

Oni kojima je sve jasno i razumljivo ti su danas ostali doma i čisti gledaju tv nakon napornog radnog tjedna. Dok smo mi markirali u osnovnjaku oni su ostali sjedit u klupama. Oni danas u životu ganjaju lovu i karijere, mi danas ganjamo po šumi neke kontrolne točke. Ali mi smo danas svi jedna velika prljava paklena trekerska ekipa i živo nam se fućka za nečije razumijevanje ili nerazumijevanje.

Nakon višesatnog odgađanja malo podalje idem napokon malo pustit vodu i ja iz svog izvora. Između nogu ispuštam neki nezdravo žuti mlaz boje ambalaže od majoneze što mi daje potvrdu da nisam samo izvana, nego i iznutra potpuno sjeban.

Al Boundy i Mrkoplavac

Na kontrolnoj točki kod Upravne zgrade iz raznih pravaca susrećemo se nas trojica trekera. Neodoljivo simpatični lik zvani «Al«  govori Pećini da je za sada 9-ti u poretku, treker u plavom je 10-ti a ja sam za sada 11-ti. Iza nas je točno 7 sati Sljemenskog mukolova.

Ima li netko da ne zna zašto svi ovu simpatičnu facu zovu Al? Sljedeća epizoda humoristične serije «Bračne vode» vam je danas  na RTL tv točno u 17 h. Gledajte ovu seriju, odlična je.

Ovaj treker u plavom kog smo Pećina i ja radi mrkog raspoloženja i radi plave obleke prozvali «Mrkoplavac» izgleda svježe ko da je tek s klupe ušao u igru, Pećina je uskrsnuo iz mrtvih i gazi ko da dobiva odozgora neku kozmičku energiju a ja unutra – izvana sjebani Chura već sam se predbilježio i pomirio da budem 11-ti do kraja, dok nije poslije, a prije Kraljičinog zdenca niotkud izronio doktor Nežmah pa sam na kraju ipak bio 12-ti. Prošle godine 13-ti, ove godine 12-ti, takvim slijedom bi za 11 godina tj. 2018 mogao biti i prvi., ha ha.

Geokon tim - 6x Medo ultra

Medvedgrad i Bažulovku ishodao sam zdrobljen i u transu a zadnji uspon prije samog vrha sam morao čak i nasilu ubrzat jer sam iza sebe među drvećem primjetio približavanje nekog u crvenom dresu. Napokon Vrh Sljemena, po 4x u istom danu, cilj, kraj mukama. Obožavam ovaj cilj u samom kafiću «Vidikovac». Mali je prostor i kad uđete u takav cilj i kad vam zaplješće dvadesetak ljudi stvori se buka ko da ti plješće 200 ljudi. Ulazim s osmijehom između Đinkis kan brkova, odzvanja pljesak, pucaju bljeskalice a ja se par sekundi osjećam ko filmska zvijezda. Predivno. Dok se pljesak stišava osmijeh mi prelazi u svoju suprotnost i „filmska zvijezda“ istrčava van na vjetar i hladnih 7 stupnjeva jer kako stvari stoje, pošteno ću se ispovraćat. Dobro je prošlo, nisam.

Elitni trekerski toolom

Gornje Prekrižje, elitni Zagrebački kvart, Sajmonova kuća s velikim vrtom i pogledom na donji grad. A gdje je bazen u toj lijepoj priči?
Pogled na čobanac (hrv. pastirac) koji se krčka na logorskoj vatri, brdo pive u čošku sobe, kolači, grickalice, sladoled i ostala čuda što je Sajmon pripremio za svoje trekere i svoje druge civilne frendove diže još više cijenu u mojim očima lika i djela Šimuna Cimermana. Jesam li u svojim bezbrojnim komentarima prije trke nezlonamjerno odapeo koju otrovnu strelicu prema organizatoru Medvednica trekinga? Ponizno povlačim svaku.

Sajmon

U predivnom vrtu, u romantičnom ozračju između sojenice, logorske vatre i velikog kazana s čobancem, te brda Sajmonovih team building čamaca trekersko Zagrebačko – Riječko i ostalo civilno društvo opušta se ubijajući čobanac i pivice. Potpuno sam zdrobljen. Poslije jedne suvisle rečenice teško sastavljam drugu da bih mogao normalno komunicirat se nekim. Samo gledam gdje da naslonim glavu da bih zaspao. Toliko očajno izgledam da mi na kraju geMpard nudi prijevoz do doma. Odbijam, meni nudiš pomoć?….. ultrašu? Pa ja ako treba sada još jedan cijeli Medo – treking odgazim. Mislim…. u snovima.

(K)night rider

Negdje pred ponoć, na odličnom tulumu odjednom šok i ugodno iznenađenje za sve prisutne trekere. Pridružuje nam se zadnji treker koji je sve do sada bauljao po noći po Sljemenu! Iznenađenje je tim veće što čovjek izgleda svježe ko da je šetao po Sajmonovom vrtu. Dajemo mu čobanac, pivicu daj stari jedi, pij, pričaj kak si sve to preživio. Između zalogaja opisuje nam svoj noćni putopis. Odjedanput pita Night – rider «Ko je od vas Chura?» Sjedim točno kraj njega, al ne javljam se jer mislim si sad bu čovjek sigurno nekaj opsovao na moj račun jer tko zna čim se našao uvrijeđen u onom mom drkingu s komentarima. Tko je taj Chura da mu platim pivu jer mi je dost pomogao svojim savjetima na internetu. Ah…. laknulo mi je, predstavljam se al srećom da prisutna ekipa nema snage za zlobni komentar tipa «Neš ti savjetnika Churu” i njegove „dobre savjete“ i otkrivanja kratica kad si tek sad došao u cilj. E jak ti savjetnik! Ha ha…

Moji osobni heroji Medvednica trekinga:

Osim gore navedenih Supermana od kojih je pobjednik i sutra otišao na utrku od centra Zagreba do Vrha Sljemena dok se meni pomalo gadi i pomisao na Sljeme, i još ću dobra dva tjedna sigurno radi njega hodat teško i s raširenim nogama ko kauboj, to bi bili;

Kruno Herceg
Na samom početku utrke, nizbrdo Leustekom, u mimoilaženju s čoporom studentica spičko se i pošteno razbio, raskrvario, natukao rebra i prste na rukama ali stisnuo je zube i stoički odradio cijelu planinarsku kategoriju.

Čuo sam da su prošle godine kad je Mario Valentić, iliti Borna Novak zvijezda „Zabranjene ljubavi“ kao sudionik utrke prolazio kraj tih čopora studentica da su se samo čuli vrisci obožavateljica kako bi on kraj njih protrčavao. Kruno,… visok si, crn i zgodan (po meni i zgodniji od Maria, ha ha) da te nisu komadi zamijenili s njim pa si se zbunio i zato opao ko kruška?

Hutinec Damir
Sa svojih 40 i nešt sitno rosnih godina muški je izgazio ovu opaku stazu za ispod 9 sati i postigao vrijeme života. Ja si umišljam da sam mlad al ti si care nemoraš ništa umišljat. Ti si fakat mlad!

(K)night rider
Ne znam mu ime, ali pamtim obećanu pivu…treker, po noći je nonšalnatno prošetao sebi nepoznatim terenom po Sljemenu s nepokolebljivom željom da pronađe cilj, ne bojeći se svih onih neobičnih šumova od pretrčavanja životinja u šumi, svijetlećih okruglih očiju kad ih obasja čeona lampa, ne mareći za sve one filmove strave i užasa što nam padaju napamet kad se po mrakači šećemo tajanstvenom šumom. Ti bi trebao napisat članak s Medvednica trekinga a ne ja.

Churine «Bračne vode»

Molim Dragog Boga da me panduri ne zaustave na nekom raskršću tih par kilometra od Gornjeg prekrižja do doma na Šalati. S obzirom da više ne mogu baš razgovijetno govorit, nakon svega što sam danas ubacio u sebe, s poluotvorenim očima i kako mi nesnosno smrdi iz auta od tenisica i čarapa i ostale preznojene trekerske opreme, postoji vrlo velika vjerojatnost da prespavam u muriji, ostanem bez dozvole i kraći za 2000 kuna. Po kvartu gdje više nema straha od murije, vozim se po sredini ceste jer se bojim vozit po svojoj desnoj strani da ne zakačim neki parkirani auto.

Sretno dolazim doma. Izvlačim samo sebe iz auta a stvari ostavljam za ujutro. Uobičajeno sam, after – treking polumrtav.

Žena me dočekuje na vratima kao u prošloj epizodi.

Nema ono; Dušo kako je bilo? Jesi li umoran? Koje si mjesto osvojio? Nego; Hoćeš li sad napokon obrijati te glupe brkove kao što si mi obećao?

Dušo, a di je pusa voljenom mužu?

Dok si se ti provodio (?!?) čitav dan na Sljemenu ja sam čitav dan sama čuvala dvoje djece.

Žena odlazi u pravcu spavaće sobe a uvrijeđeni Chura pravcem kauča u dnevnom boravku, standardnog legla nakon povremenih bračnih iskrica.

Churine bračne vode nastavljaju teći svojim krivudavim tokom a putujući trekerski cirkus nastavlja se na Risnjaku.

Vi prljava, paklena trekerska ekipo, nemojte me razočarat pa ne doći tamo. Vaš Chura.”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.