Transvulcania 50

Transvulcania start

Transvulcania start

Trail Špajza : Text napisao Amir

Istoga dana kada će traversijaneri plahutati po vjerojatno kišnoj (bem ti prognozu!) Medvednici, najbolji od svjetskih ultraša odmjeriti će snage na Kanarskim otocima(ostrvima zvuči bolje, al jbga, odrekosmo se takvih izraza zbog jezičnog purizma). 

Transvulcania 50 (http://www.transvulcania.com/) utrka je koja se održava na otoku La Palmi i dugačka je 83 kilometra, što prevedeno na glupe imperijalne mjere (kuuš ti egocentrizma i naduvanosti Engleza, ni manje ni više nego imperijalne!) daje nešto više od 50 milja. Najbolji svjetski traileri uz tu duljinu svladati će i 4.400 metara visinske razlike te prolaziti pored dva najmlađa europska vulkana, Teneguie i San Antonia.

Iako sama trka po svojoj težini nije nešto posebno, popis ultraša koji će pohoditi ovogodišnju Transvulcaniu i više je nego impresivan. Osim europske elite predvođene fantastičnim Killianom Jornetom, na Kanare će doći i neki od ponajboljih američkih ultraša tako da se ova trka slobodno može smatrati najjačim ultra trailom u povijesti.

One koji su pogledali Unbreakable (šteta što je interes za Gelender-projekciju bio premali, film je zaista odličan!) zanimati će podatak da na Transvulcaniu, uz Killiana, dolaze i Geoff Roes i Anton Krupicka, što im je nakon legendarnog Western States-a 2010.(kada su se međusobno ganjali gotovo do samog finiša ove stomajlerice) prvi međusobni ogled snaga. Osim ove dvojice, od Amerikanaca dolaze i Ricky Gates, Mike Wolfe i Dakota Jones.

Sa europske strane, roster je još jači, pa će se tako uz Killiana naći i Iker Karrera te Sebastien Chaigneau, trkači koji su Jornetu zadali dosta muka na prošlogodišnjem UTMB-u. Osim njih, startna lista puna je elitnih europskih ultraša o kojima ne znam puno, a slično je i sa ženskim dijelom trke. Osim par izuzetaka poput Tracy Garneau te Lizzy Hawker, Transvulcania će ugostiti i žensku ultra-kremu.

Miguel Heras - rekord staze 7:32:11

Ko bu pobedil? Nemam pojma ali moji novci bi, da kladionice to imaju u ponudi, išli na Roesa. Ne zato jer je već jednom pobjedio Killiana već zbog činjenice da je poput malog Španjolca imao izuzetno zanimljivu off-sezonu. Roes je prije par mjeseci pobijedio na izuzetno zahtjevnom Iditarod Trail Invitationalu, utrci od 320 milja kroz Aljasku. I ne samo to, Roes je stigao prvi ispred svih, što je podvig koji nitko nije uspio napraviti do sada. Obično Iditarod prvi završe biciklisti, no zbog prevelikog snijega ove godine to je bio trkač(koliko se to može nazvati trčanjem jer svi koji idu pješke za sobom vuku saonice sa raznim potrepštinama). Iako Roes na svome blogu kaže da mu je to samo trening utrka i da je tek nedavno počeo ozbilnjije trčati, mamlazi poput njega svoje najbolje rezultate rade upravo nakon odmora od trčanja. Najbolji primjer za to je Jornet, koji na Transvulcaniu stiže nakon vrlo uspješne sezone u ski-mountaneeringu(skijaško planinarenje? Ima li neki hrvatski izraz za ovaj sport? Anyone? Anyone? Bueller? Bueller?). Ove godine je bio svega drugi(posljednjih par bio je prvi), no radi se o trkaču koji je posvećen sportu(lako je kada ti je Salomon sponzor)do maksimuma. Velika većina poznavatelja ultra-scene otprve bi ga proglasila za pobjednika, no ne bih otpisivao Roesovu motivaciju da uzvrati Killianu za prošlogodišnji poraz na Western Statesu. Iako jedini od favorita ponekad trči bos, Krupicka još uvijek nije do kraja zaliječio slomljenu nogu pa za njega ne vjerujem da će ići na trku natjecateljski. Sličan pristup je koristio i nedavno, kada je za New Balance nastupao na nekoj ultri na Novom Zelandu.

Što ovogodišnja Transvulcania znači za sport i društvenu zajednicu u cjelini? Možda ništa a možda i svašta. Pod ništa podrazumijevam da su sponzori željeli once-in-a-lifetime trku i da su novci kojima su „primorali“ trkače širom svijeta na dolazak nešto što će iskoristiti samo jednom. Svašta bi bila opasnija varijanta koja bi najjače svjetske ultraše odvojila od onih sa kojima sada trče – totalnim amaterima poput mene i sličnih(dobro, nemam još niti jednu ultru ali sanjariti je dozvoljeno, zar ne?). Naime, Internacionalna Skyrunning Federacija(http://www.skyrunning.com/), pod čijom se kapom održava ova i i još desetak utrka, jača iz godine u godinu, a popis trkača koji se time bave profesionalno sve je veći i veći tako da bi jača popularizacija ovog i dalje vrlo čudnovatog i ekstremnog sporta mogla dovesti i do odvajanja Ultre od njezina bitka. Već vidim neke nove Killiane kako rekorde obaraju koristeći razne droge i druga pomagala i običnim ljudima nabijaju komplekse koji će ih odvratiti od ovog sporta. No, budući da mi se majka zove Nada, ja se ipak nadam da će prevagnuti duh pred škudama i da će Ultra i dalje ostati Ultra, sport kojemu se posvećuju samo najveće budale, željne mazohizma i ljepote u isto vrijeme.  

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.