“Umro je drug Tito,
A da nikog ništa nije pito,
bio sam jako tužan drito (NOT!)
usro mi je cilo lito… (NOT AGAIN!)
U travi se žute cvjetovi, ovo,
i zuje zlaćane pčele, ovo,
Umro je tovariš, mister i drug Tito!”
Sjeća li se itko (normalno da ne!) 7. kola JGL 4, 7.7. prošle godine, kad je Markica postavio rekord cjelokupne lige (33:44 – dvije sedmice!)? Post se zvao COLO LOCO možete ga pročitati pri dnu ovog linka http://sljemegelender.blog.hr/2010/07/index.2.html
Zašto COLO LOCO? Jer je pet ljudi (Marko, Vođa, Eddie, Štumsi i Grišo) išlo ispod 40! Dotada najviše četiri u šestom kolu JGL 3 (Vođa, Marko, Pinky i Štumsi). Jer je 18 od 32 Gipsera išlo PB. Jer je to najkvalitetnije kolo svih vremena gdje je za TOP 10 bio potreban rezultat 42:06 (Lec-Go). Najkvalitetnije kolo do tada bilo je peto kolo JGL 4, kad je također Golecu trebalo 45:10 za deseto mjesto.
Eeeeeeeee, ovo kolo nije bilo daleko. Zapravo, možemo ga proglasiti drugim najkvalitetnijim ikad. Zašto? Ponovo petorica U40, a što je najzanimljivije, nijedan od onih gorespomenutih, trojica prvi put! Ovaj put je za deseto mjesto bilo potrebno 43:10 (Vožd), a Letz-Go je bio jedanaesti (43:20). Ponovo 18 osobnih rekorda plus čak 10 najboljih osobnih rezultata sezone. Ako uzmemo u obzir da je bilo dvoje novih (Mirela i Pandža – welcome!), samo četvero ljudi danas nije išlo PB ili SB, a to su baš zadnjih četvero u poretku, revijalci Kiš, Maja, Žana i Boj Paris, koji je jedini uspio ostvariti personal worst, ali to ga sigurno ne smeta jer je uživao u dobrom društvu… Ovo…
Ok, krenimo s osobnim rekorderima: Murić – drugi rezultat svih vremena; Viktor – već u drugom nastupu na postolju i osmom mjestu svih vremena uz rez U40 (Batica zna!); Lino – prvi put ispod 40, za 1:42 srušio rekord star više od četiri godine, skočio sa 17. na 10. mjesto; Sablja – isto prvi put ispod 40, skinuo 1:13 u četiri tjedna, došao s 15. na 11. mjesto, a prije samo deset mjeseci u LUDOM KOLU prvi put je išao ispod 42; Jurić Zagorka – vratio se nakon dva propuštena kola (list i službeni put) i skinuo PB iz prvog ovogodišnjeg kola za 1:19, skočio s 19. na 15. mjesto, predviđam mu ispod 39 ove godine, ako ne i ispod 38, samo da ne bude ozljeda; Suhi – skinuo rekord od prije tri mjeseca za 1:48, došao s 24. na 19. mjesto; Mario K. – uz Viktora, najveća mlada nada gerijatrijskog JGL “pokreta”, za preko pet minuta srušio rekord iz siječnja i napredovao s 40. na 20. mjesto; Đani (Teksta) – srušio svoj dvostruki PB iz osmog kola JGL 4 i prošlog za 1:09 (napredovao za dva mjesta), a o kvaliteti kola govori da je oba puta kad je išao stari rekord bio bolje plasiran nego danas; Marović – skinuo rekord star deset mjeseci za 2:19, skočio s 39. na 28. mjesto; Toni – PB u drugom nastupu za 3:26, s 51. na 35.; Stan – pojavio se prvi put ove godine, srušio rekord star pola godine za 1:48, s 54. na 42.; Tomo Vlainić – isti plasman kao i u prošlom kolu, ali vrijeme bolje za 2:37, sa 62. na 55. mjesto; Mikša je PB skinuo za 5:09, a Jukić (Šikago) za 5:33. Ovo…
Ništa manje spektakularne nisu bile ni tete: Ana G. – danas je postala druga žena svih vremena, ujedno i druga ispod 45 minuta, četvrti rezultat (bolja su samo tri Veronikina); Paula – skinula rekord za 23 sekunde; Jelena – popravila PB za više od pet minuta, skočila sa 16. na 10. mjesto; Sandra – došla prvi put ove godine i oborila rekord star deset mjeseci za 3:48 i izjednačila se s Gogom na 13. mjestu, a ono što je meni najzanimljivije jer sam opsjednut brojkama – kad je bila zadnji put, prije osam mjeseci, imala je apsolutno isti plasman: 27. ukupno i 5. od žena!!! Ovo…
Kao što napisah gore, deset ljudi išlo je season best: Eddie, Lec-Go, Vožd, Zovko, Cesar SamPAJO, Pari, Penavić, Vukodlak (treći najbolji rezultat, najbolji sa štapovima i najbolji bez hrskavice), Kostelić (drugi najbolji rez ikada) i ja. Umro je gospodin Tito…
Ajmo dalje: 34 duše drugi put zaredom, uz dvoje novih ima nas ukupno 146 (38 cura, 108 muških), četrnaest ljudi bilo je na svih pet kola JGL 5, 24 od današnjih 34 bilo je na prošlom kolu. Jurić Zagorka i Cesar SamPAJO su 34. i 35. s dvoznamenkastim pojavljivanjem, Žana i Batica uhvatili trideseti u nizu, Roki prekinuo niz od 16 (merdžo bio na parkingu, Roki si živ?), a Chicar od 7 zaredom. Zovko je zato ostao sam na petom mjestu sa 17 u nizu, Lec-Go je na 15, Kostelić na 14, Marović na 12, a Vlainić na 9. Umro je drug Tito…
Kratak mi nešto ovaj post, idem još laprdat…
Ovo mi je bilo jedno od najopakijih klanja na JGL. Obično oko izlaska na Gips možda jedan progonitelj dahće iza mene, sad su mi za ovratnik dihala najmanje trojica. Nisam se okretao, a jedino što sam skužio je da mi je Mario bio na leđima kod trećeg stupa. Na ravnom sam se riješio grupacije, ostao je samo jedan, mislio sam da je Jurić Zagorka, a kad sam se okrenuo prvi put na početku strme kratice što završava na prvom prelasku ceste, uvidjeh da je to Viktor. Prokleti klinci! 😀 Drugi put sam se okrenuo na kraju kratice, malo prije ceste, nadajući se da sam se ostalih riješio, zadovoljan trećim mjestom ako me Vitja odere, a kad tamo – HORDE ZLA: Sablja, Lino i Jurić i šta-ti-ja-znam tko još na tridesetak metara! Užas! Klanje do samog kraja, ne sjećam se kad sam zadnji put trčao pokraj Zlatnog medvjeda, ali bilo je NE-NAD-JE-BI-VO! Serdar, Brešan, Andrić, Fabijan, Pogorelić, Banac…
Svitanje na Gipsu. Led na vrhu. Pogled na Cer na povratku. Endorfiniran povratak kući kao da je vožnja najpoželjnija radnja na svijetu. Floating on air. Onaj poznati feeling koji ostaje samo nakon JGL – cjelodnevna opuštenost, mirnoća, polusan…
Hvala Djanku za prijevoz stvari.
Hvala svima, a s moje strane posebno onima koji su me gonjali k’o što vitar gonja lepušinu po guvnu!
Bio je privilegij naganjati se s vama…
Ovo…
