Text: teJa
Krug (def) je skup svih točaka u ravnini čija je udaljenost od određene točke, koju zovemo središte kruga, manja ili jednaka određenom broju, koji zovemo polumjer kruga. Proljetni krug bi onda valjda bio sve ovo iz rečenice prije, samo u proljeće. No ono što smo mi jučer napravili od Klikerovog proljetnog kruga, nema više veze s ičim osim da smo se vratili na mjesto s kojeg smo krenuli. Morali smo, kad smo tamo ostavili aute, of kors.
Skupilo se nas cca 12-ak ne uključujući gelender ogranak “zaspalih” koji su nas bezupješno hvatali cijeli dan po krugu. Ili možda i nisu. Ne znam. Kako bi nas i uhvatili kad nismo bili nigdje? I bili smo posvuda. Do Tustog smo se još držali svi skupa, a tamo nas je zatim napustio i idejni krugovni vođa Kliker odabravši mirni makadam za dalje umjesto direktnog strmopizdujućeg azimuta?!!
Do druge kontrole nas 3 cure uspjele smo izgubiti kompletno sve dečke i tako same nastavile dalje nabivši si dobru dodatnu kilometražu i gore-dolje na putu do Medvedgrada. Ima izgleda nešto u činjenici da se muškarci po defaultu bolje orijentiraju iako mi je to teško prihvatiti :-(.
Na trojki smo se ipak svi skupa našli i krenuli put Risnjaka, no do tamo više nikad nisu stigli Tomo Momo i Penavić? O Maroviću da ne pričam. On je viđen na startu (živ) a poslije toga gubi mu se svaki trag.
Da malo ubrzam kako sve ovo ne bi trajalo kao i cijeli jučerašnji krug, Risnjak, piva, štrudla, malo kiše, zahladilo, no vrijeme za put pod noge prema Grajfovoj. Tamo mali osvrt na Bolesnoću na kvadrat, provjera jel putić još uvijek utaban, je, idemo dalje. “Rotor” podno Grafičara i poduži makadaming do dna crvenog spusta. Nothing special, samo kilometraža.
E sad…Dalje prema Horvatovim stubama odlučismo ne po putu nego “malo skratiti” po azimutu. Rocky vodi. He he :)! Jeste li znali da na tom potezu postoji cca 25 potočića za preći, da se za svaki od njih treba spustiti 20ak metara slobodnim padom dolje i isto tako popesti gore, da se dosta njih može preći balansirajući preko srušenih balvana, da je Bero jedan običan agresivac koji ruši svako suho drvo koje vam se nađe na putu, da na sljemenu živi Rokijev klon kojega su nazvali Vladek, da je Mirela dostojna Boženina nasljednica po sklonosti samoozljeđivanju, da Vedranu na svakom tom spustu “pikaju” šerafi u nozi, da ima pregršt stijena za slodobno penjanje i da vam je kut stopala u odnosu na tenisicu cca 45 stupnjeva?
Dalje, da tamo u toj Nedođiji postoje plantaže medvjeđeg luka, jedno sklonište sa kompletnim alatom, čavlima i ostalim, hrpa mladih borića koji su se sakrili pred destruktivnom šumarijom i jedna planinarska markacija koja ne vodi nigdje jer sljedeće nema… Da je tamo preludoooo! I da je nekad puno kraće i brže ići okolo. No kome je to cilj? Bitno je da smo se dobro zabavili, smočili, iskrenuli, nasmijali, izdivljali.
Krugu smo na Hunjki odlučili oduzeti odlazak na Gorščicu (osim par entuzijasta) i po lijepom pitomom putiću spustili se dolje. Kad gle čuda! Dolje taman sišao Kliker i ogranak zaspalih. Lijepo smo se ispričali i zahvalili jedni drugima na ugodnom druženju i lijepom danu :-)…
Hvala te doviđenja…
p.s. Marović je navodno ipak živ :-)!
