Bliži nam se Medvednica treking (Otvoreno prvenstvo Zagreba u trekingu), i iako je u malo bedastom terminu – razbijanje produženog prvomajskog vikenda Bliži nam se Medvednica treking (Otvoreno prvenstvo Zagreba u trekingu), i iako je u malo bedastom terminu – razbijanje produženog prvomajskog vikenda na dva dijela – nadam se da će mjesta na startnoj liniji biti popunjena.
U nastavku kratak osvrt jednog igrača legendarnog tima Grampini (Guba/Zmaj) sa prvog trekinga po Medvednici…
Iz arhive HPD Plive:
MEDVEDNICA, 22.5.2005. – by Tomislav Marković – Guba
Imam tri tjedna za pripremu i oporavak poslije Mosora. Na ovu utrku idem sa Zmajem (Nežmah Tomislav) kao ekipa pod imenom «Grampini». Nakon par dana odmora napravili smo dva treninga a onda me tak’ presjeklo u leđima (doma u sobi dok sam premještao stol) da sam bio dva tjedna na bolovanju i dobio 10 voltaren injekcija. Taman sam pred utrku pošteno prohodao. A trasa utrke je zbilja bila opaka, gotovo neljudska. Ova duža varijanta ide od tunela na vrh, pa silazak u Gornju Bistru, pa opet na vrh, pa do Hunjke, pa silazak u selo Kraljev vrh, pa opet na vrh, pa silazak do uprave P.P. Medvednica, pa uspon do šestog stupa žičare, pa prečica do Medvedgrada i onda za kraj još uspon do vrha, četvrti put, prava sitnica. Treba se popeti 3350 metara visinske razlike i spustiti oko 2700 metara. Začudo išlo mi je dosta dobro, prvi uspon dobro, drugi dobro, treći malo teže, na silascima smo jurili, i tek smo onaj uspon od uprave parka do šestog stupa malo pukli. Zadnji dio od Medvedgrada do vrha izvuklo me saznanje da smo u prvih 10. I bili smo, na kraju deveti za 9 sati i 19 minuta – 60 km . Medvednica nas je naučila novim tehnikama, kako se otresti ekipe ili pojedinaca koji te uporno prate na pristojnoj udaljenosti, opasna su ti konkurencija a vidiš da se ne snalaze na terenu, ali da mogu juriti to mogu. Tu neću iznositi detalje iz sasvim razumljivih razloga. Zadržat ću ih za sebe iako je to nadmudrivanje sa konkurentima daleko najzanimljiviji dio svake utrke.
Rispekt, seja!