Mala crta prva – veli meni Pajo neki dan da se javim Špokiju jer ovaj kao ima recept za skidanje tri kile u četiri dana, a ja ne bi bio ja kad se ne bi polakomio za nečim takvim, a da žderem još više ako je moguće. Ne budi lijen, nazovem ga i normalno, prokleti Zagorci me zajebavaju, Špoki je imao proljev i sad zna kak se to radi, ostaviš van frižidera mlijeko ili nekaj takvog i bok. Rado bi ja to, velim Paji, ali kak ću na posao, a on odgovori da mi je to glupo pitanje jer je valjda MK važnija. Fucking agreed!!!
Mala crta druga – Sabljina poruka dan poslije: „Hebena startna linija jučer…na crti, a dole strmina, lampe i norijada :)“ Call me noulajfer, I don’t care, meni nema bolje!
Samo jedna riječ – ludilo! I još jedna – jebenica! Ima ih još, al ne da mi se…
Glupo bi bilo reći „još jedno kolo za pamćenje“ jer takva su bila sva. Kad bih sad otišao na Poljakovom sajtu pogledati staze, imao bih šta napisati o svakom kolu od njih šezdeset i sedam. Ma šta šta?!? Štošta i mnogo šta, pače i mnogo štošta! I totalno mi je fora što na startu nije bilo javne rasvjete, tako da većinu ljudi nisam uspio registrirati pa sam se, čitajući ciljnu listu, iznenađivao uočavajući neočekivana imena…
I nakon devet godina nije se puno toga promijenilo. Obožavam taj miješani osjećaj poslijepodnevne pospanosti na poslu i uzbuđenja uoči još jednog kola. Kako ću onu nizbrdicu na startu? Kaj bu sa zadnjom ložom? Pa još jedan downhill u potok? I svaki put, ali svaki faking put se na startu pitam kako je tako džebeno brzo prošlo sedam dana od prošle srijede. Znaš ono, danas sam krepao, ali do sljedećeg kola ću skinut koju kilu, odmorit se i utrenirat, ali ta srijeda kao da dođe u roku odmah, a sve između kraja prethodnog kola i situacije dok čekam znak za početak jurnjave prošlo je kao san. To je ono što sam rekao prije puno godina, Mrak komba se živi, sve ostalo je sporedno… A jurnjava? Bo-les-no! Lome se grane, preskaču iste, ljudi padaju, onda mali „predah“, navodnici jer predaha nema, nego samo klanje do sljedeće nizbrdice na glavu kad jedva čekaš da to prestane i kreneš prema gore, ali već nakon deset metara nemaš daha i samo pokušavaš u vidokrugu održati glavne konkurente. Staza varljiva, spust sa Zavurta izgleda jasno k’o dan po danu, ali noć je prevarila mnoge… A najviše one koji nisu ni išli cvikat 😀 A kaj reći o Dadekovoj kombinaciji powered by Šime&Zliko? Sretoh ga danas na stazi i rekoh mu da me baš zanima bude li sljedeće godine radio takve pizdarije kad bu se radilo o zlatu i vječnoj slavi 😀
No, da ne zaboravim drugu prognozu koju nisam spomenuo u prošlom tekstu. Ona za Gračana je instant pala, a druga mi je bila da nijedan prvoligaš ni na jednom kolu neće biti među tri. Chappy i Šiki, demantirajte me!
S ukupno 74 mračnjaka, ovo je bilo četvrto kolo po brojnosti. Zadnje brojnije odigralo se prije više od tri godine (1. kolo JGL VI – 91), a zadnje noćno, ujedno i najjače kolo prije skoro četiri godine (5. kolo MK V – 94). Treće po brojnosti je 4. kolo MK V s 87 mračnjaka.
Čangra je očekivano pobijedio drugi put u nizu i sad ima osam pobjeda u jedanaest mračnih kombinovanja uz nekoliko prekombinovanja… Razumovski je, nakon japetićke pobjede, uzeo drugo postolje u tri kola, četvrto ukupno, dok je Kira uzeo prvo maloljetničko postolje ikada! Razmak između prvog i drugog, koji iznosi 3:46, osmi je najveći u ovih 67 kola…
Velike stvari događaju se kod cura. Ako ne računamo premijernu Kombu kad je prosjek natjecatelja bio 16 pa curama nije bilo teško ući među 10 ukupno, a još manje među 15, u prvom ovogodišnjem kolu Maja je izjednačila najbolje žensko mjesto u ukupnom poretku (deveto), ono Ane Ješovnik, drugoplasirane na MK I i III, koja se jedina uspjela probiti u TOP 10 u noćnom kolu (epsko 8. kolo MK III. Markuševec-Deščevec-Gorsko zrcalo-Danjka-Hunjka koje je smislio Letz, a zbog dubokog snijega, vrijeme pobjednika Štumsija Bilderberga bilo je 1:49!!!). Ana se među petnaest plasirala još tri puta (12., 14. i 15. mjesto), a osim nje, do ovog je kola isto uspjelo samo jednoj curi, također Ani (Gudalović), pobjednici MK V, koja je te sezone dvaput bila 15. Od srijede, treći najbolji ženski plasman i drugi u večernjim kolima pripada Petri, koja je mogla biti i među deset, ali je odlučila to mjesto prepustiti – meni… U trećem nastupu, to joj je bila prva pobjeda, uz još jedno drugo i treće mjesto. Druga je drugi put u nizu bila Mateja, kojoj je to deveto postolje u 22 nastupa, dok je treća bila Anita, uz drugu broncu u trećem nastupu.
Normalno da je među hrpom ljudi koji su u srijedu startali s Grla bila i pokoja nova duša: Irena Čorko Meštrović, Sanda Berženji, Marijana Sokolović, Ivana Jonke Valpotić, Luka Filetin, Vlatko Tounec, Tihomir Dugi, Igor Pavlinić, Alen Vuković, Domagoj Zlikowski i moj učenik Armano Trošić, ukupno 11. Do stote cure na svim Kombama fali nam samo jedna, a do ukupne stotke na MK IX nedostaje još troje ljudi.
Sva tri kola ima nevjerojatnih 48 ljudi, ali naravno da će se ta brojka do kraja drastično smanjiti. MK V i VIII imale su 29 ljudi sa svih osam kola…
Sedmero je potvrdilo svoju nazočnost na svih devet Komba (Božena, Žana, Štumsi, Kova, Pari, Sablja i ja), a još čekamo Chureta, Sominu i Vožda ako doleti iz Irske…
Jubilarci i polujubilarci su: Letz i Eddie, ko(n)ji su na 55 izjednačili Vožda; Suhi je zlatni jubilarac s 50 nastupa!; 45. put su mračnjarili Nada, Božena i Lacko; na 40 su Šiki, Chappy i Čikar; srebrni (25.) nastup ostvario je Razumovski; Mirja, Kristina i Roginjo su na 20; 15. nastup je imal Glava, a 10. Veljko…
Prije nego što prijeđem na situaciju po ljigama, spomenuo bih četvero ljudi koje, što se ikakvih natjecanja tiče, viđam samo na Mrak kombi: to su Maja Cvitković, Josip Matijašić te Neven i Lacko, stari pajdosi iz Pustolovne akademije. Dok Maja i Josip možda odlaze na orijentacijske utrke (možda jer ne znam pa samo pretpostavljam), Laca i Kal(a)ca viđam samo u mraku.
LIGE:
Petra bježi Mateji preko 90 bodova, no, sve je otvoreno jer je na lageru još šest kompleta bodova i nekoliko žešćih staza. Budući da Jeka Drel odrađuje bazu, a Paula Gel se zajebava, uskoro bi i Anita mogla među tri. Još uvijek imamo deset cura sa sva tri nastupa. Prošle godine su svih osam imale samo Kristina i Nada…
U petoj Dominik the Maloljetnik suvereno korača prema ukupnoj pobjedi. Ako će pohoditi sva kola, neće biti problema za dr. Herca, Dvoimenovića Dorotića te Vidu, najstarijeg konkurentnog kombinatorca, a samo o dr. Mikši (ne doktor kao Herc, nego kao Tuđman stara fora, a?) ovisi hoće li se umiješati u tu borbu. U ovoj ligi devet je momaka sa sva tri nastupa.
U četvrtoj je sve jasno kad (ni)su u pitanju Čangra i Nikola (upadač u ledenu vodu do pasa u zimskom periodu), a sve je otvoreno za ranjenog Pajkana, razgoropađenog statističara i još jednog Gorana te Vuka i Cohija, čija staza je na rasporedu u sljedećem kolu, a tad je najopasniji. Veliki respekt za Murgića koji rastura ne obazirući se na 53 ljeta na plećima. Ukupno devet četvrtoligaša ima sva tri kola, a od njih devet nismo spomenuli jedino Gveru. Sad jesmo.
Groblje od treće nastavlja u istom tonu – Bodiček rastura, fenomen Rogić bira loše varijante, ali unatoč višku kila, manjku treninga i posvemašnjoj raštimanosti i dalje uopće nije loš, dok si blizanac majstor Curi može priuštiti i trening u utorak jer mu Kova i Terz ne mogu ni blizu. Druga polovica i dalje ostavlja nadu četvrtoligašima da će ih naprijed proći više od trojice, a do sada je to uspjelo jedino Čikaru, koji je na MK VII kao četvrti u četvrtoj prošao u treću. A tko se pojavio u trećoj, mora samo poželjeti da nikad više ne padne niže i to će mu se ostvariti…
Iako je Mrak komba bitch, u drugoj kao da je sve zacementirano, Razumovski, Šime i Dadek dobro će prodrmati prvu ligu 2017. godine, a moglo bi se dogoditi da baš njih trojica podijele medalje. Naravno, Chappy, Šiki i Letz potrudit će se da tome ne bude tako (Isuse, kako glupo!). U trećoj već vidimo Marovića, Parija i Šokreta, ne poradi (ne)kvalitete, već zbog neredovitosti. Zanimljivo, Goran i Aljoša prošle su godine bili prvoligaši. Osim prve trojice, Štumsi, Vuki, Čikar i (vječni) domaćin druge lige Debeli također imaju sva tri nastupa.
Chappy bi mogao postati prvi pobjednik sa svih osam prvih mjesta u prvoj ligi, ali i prvi pobjednik koji nije bio na apsolutnom postolju ni u jednom od osam kola. Bumo vidli kaj se od toga bude ili ne bude dogodilo. Šiki i Letz isto su sigurni u svoje medalje, kao i Lino, Suhi i Sever u ispadanje, no, ponavljam, ne potcjenjujmo prevrtljivost ovog suludog natjecanja…
Da se ne zaboravi, hvala Maji, Mony i Žani na rezama i domaćinstvu u Grafu!