Je pa kaj?!? Ak Dali i Tadeja mogu držat predavanja o trci kaj je nisu završile, ak Šimun more pisat traktate o utrci koju triput! nije završio, onda mogu i ja pisat o 12. kolu JGL-a, premda ga nisam pohodio, nego sam peti put otkad je ove lige krmio u krevetu…
Nego, kad će završit ta fama oko JGL-a? Baš si razmišljam kak je nemoguće objasniti nekom ko ne dolazi zašto je to tako kul i kako je ekstatično doći na Gelender u zoru ili prije nje, otprilike kao što meni nije jasno zbog čega je tona filmova snimljena o glupom surfanju, jel tak Čikar i Šiki i ini? A, da, Šiki ovo ne čita, on nije ranoranitelj, on je mrakkombinatorac…
Je, istina je, drugi put nisam bio na proglašenju (prvi put zbog pokera 2010.) i zbog toga se moram ispričati pobjednicima i osvajačima medalja, no, pišem o njima cijelu godinu, a i još ću pa se nadam da me to amnestira od ovog propusta. Ako me i ne amnestira, kajaznam, bude me amnestirala/o netko od ovo dvoje pripuza – Kolinda ili ovaj drugi…
Dakle, pobjednici, laureati ili medaljonosci: prije nego što opletem po njima, moram reći da su se Maja Andrea de Žohar i jope nadmašile te da su medalje, blago rečeno, senzacionalne. Kod cura, Mirja je u ludom finišu sezone, na sličan način na koji je osvojila Mrak kombu, prvi put uzela medalju – broncu. Miki Kolac uzela je treću medalju treću godinu zaredom, sad ima dva srebra i jednu broncu droncu, a priča godine je Paulita Vrdoljak (s naglaskom na „do“), koja petu godinu u nizu uzima medalju po čemu je jedinstvena među Gelenderovcima, a ujedno je i prva žena koja pobjeđuje treći put i drugi put zaredom! Ako je netko od muškića zaslužio svoju prvu medalju, onda je to sigurno Letz. U sedam godina koliko nastupa, ukupni plasmani su mu sljedeći: 11., 13., 8., 10., 5., 4. i sada, konačno, treći! Bravo! Ovo mu je najbolja sezona u životu uz osobne rekorde na dužoj stazi i ne treba zaboraviti da je zadnje kolo koje je propustio bilo drugo kolo JGL 4 – 2010. godine! Svoju prvu medalju uzeo je i Šime MasterChef, budućnost JGL-a, no, ne treba skrivati da su mu ambicije bile veće, pogotovo nakon pobjede u premijernom nastupu na trkačkoj stazi Gelendera u Gostima kod Kuće, ali to nije dopustio On, mali, a veliki Nikica, jedini muški trostruki pobjednik i trostruki zaredom, što, po stoti put, ne bi bilo čudno jer čovjek ima jaki sportski pedigre, da nema faking 53 godine!!! Mda, ono čemu se puno više od kvalitete divim kod njega je ta sportska predanost i posvećenost svakoj utrci od prve do zadnje sekunde…
Svim slavljenicima čestitamo uz prigodni vokalno-instrumentalni sastav https://www.youtube.com/watch?v=31P3V6wffik
Što još reći o ovogodišnjoj sezoni, ukupno osmoj uz osamdeset i osam kola? Sa 135 jutarnjaka slabija je od JGL 7 i JGL 6, a malo bolja od JGL 5, a po prosjeku (42,58) čak i pinkicu slabija od JGL 5. Ukupni prosjek svih osam sezona sad je ugrubo 35. Budući da su neki redoviti propustili zadnje kolo, broj onih sa svim kolima pali su ispod 10, točnije – devet: Paula ne propušta JGL zadnje četiri sezone, Nikica je prvi put izvukao sezonu bez izostanka, baš kao i Frane, Letz isto ne propušta zadnje četiri sezone, kao i Dran Bljić (o njemu ćemo više u pregledu kola), Mikša i Marović ne propuštaju od svog prvog dolaska, Vožd ne propušta posljednje dvije sezone, a Kostelić, prošlosezonski Gelenderovac godine, posljednje četiri. Još je devet ljudi bilo dvoznamenkasto, četiri s 11 (Brko, Bodić, Pajo i Vuk) te pet s 10 (Kolac, Žana, Pena, Vida i ja).
Ako izuzmemo prve dvije anomalističke (iako, može li ono što je bilo prvo biti anomalija?) i minimalističke sezone s osam kola, u zadnjih šest „punih“ sezona, najposjećenije je prvo kolo, naravno, zbog Mrak kombe (55,8) pa bi bilo za očekivati da je sljedeće drugo kolo, no, do tada entuzijazam Kombinatoraca dosta splasne te se zbog toga pojavljuje iznenađenje u vidu jedanaestog kola koje s 49 premašuje drugo (48), a od drugog posjećenije je i sedmo (48,2), što zbog Grand Sljema, a što zbog ugodnih ljetnih temperatura na Gipsu dok su ljudi još u Zagrebu. Preko 40 ima još šesto kolo (41,16), a najslabije je četvrto kolo s prosjekom od 32,8 duše i tijela.
I, da ne zaboravim, jer kako bi sve ovo prošlo da nema ku.čenja: ostalo nas je troje s ukupnim TOP 10 plasmanom proteklih osam sezona: Žana, Sablja i ja.
A sad – zadnje kolo JGL 8 i ukupno 88.: zanimljivo, samo pet cura, jedan novi (Nikola Brčić) i dva osobna rekorda (Tomislav Vuk i Jan Bičanić). Mirja prvi put pobjeđuje, Vesna Grgona nastupa treći put (zaredom), a Tajana peti.
Jubilarci: u ukupnom broju dolazaka (i u nizu), Marović je na 55, Brko na 45, Vida na 30, Rz i Lovrić na 25 i Bodić na 20. U ovoj rubrici se mora reći da me Sabljoni prešao i sad je sam na prvom mjestu sa samo četiri nepojavljivanja u 88 kola! U In a row rubrici Letzu fali još deset kola da izjednači dosad najjačih 68, Paula i Kostelić su na jubilarnih 50, Sablja ne propušta točno pune četiri godine, Gračan je redovit pola godine.
A sad oni koje nismo (ili jesmo) spomenuli u prvom dijelu teksta – Terzinjo, jedini čovjek i biće koje je startalo sve Blaterse, gipsao je nakon deset mjeseci jutarnjeg krmljenja, Veljko i Latvijac Andris, baš kao i Vesna, bili su na JGL-u zadnja tri kola, Poljo, koji zadnjih nekoliko kola gipsa tak da ne znam kaj bi napisao, tvorac je ove savršene statistike, Pena je zadnja tri kola završio 16. (od muških), Kabaljero se pojavio nakon 17 mjeseci izbivanja!, surfer Čikar je zadnja dva kola dvanaesti, Dran Bljić, Sablja, Sabljarka, Sabljoni, završio je na petom mjestu ukupno, a nevjerojatan je podatak da je svih osam sezona bio između četvrtog i šestog mjesta! Skinjara i doktor Mikša je u svojoj najboljoj sezoni prvi put ukupno završio u TOP 10 (9.), a među deset, točno na deseto mjesto upao je Lovrić. Ante Bodić je drugi put u pojedinačnom kolu ušao među deset uz najbolji plasman (8.), dok je u ukupnom poretku ispao 11., ali čuvajte se ovog malog (191 cm) ove godine, Mrcinu ide ispod 43 i nadire (stvarno i figurativno) velikim koracima! Brko je drugi put zaredom (i treći ove sezone) bio sedmi i četvrti put među deset u svojih pet JGL sezona. Zvijezda Blaterse, Rz Brzotrz je, pak, drugi put u nizu (i četvrti ove sezone) bio šesti te sa samo osam nastupa ponovio prošlogodišnji doseg – osmo mjesto. Nakon točno godine dana i treći put ukupno gipsao je maksimirski trkač Krcko uz najbolji plasman – peto mjesto. Letz je deveti put zaredom među 5! Olimpijac Matija Kvasina i u drugom je nastupu bio treći, dok je Nikica jubilarni 25. put zagipsao ispod 40 minuta!
Siguran sam da sam puno toga zaboravio, ali hu kerz, a kao cuker za kraj sam ostavio Majkla Stajpa ovih opskurnih krugova – Vedrana Gračana: čovjek se doslovno niotkud pojavio u šestom kolu JGL-a, jedan od onih koji iskrsne kad misliš da ne postoje odrasli ljudi koji bi ovdje mogli ponuditi nešto novo, a onda BUUUUM!, dođe čovjek nevjerojatnih predispozicija, tipa Rajković, Rogić i slični, oni koji bi ostvarili velike karijere da ih je netko usmjerio kad su bili u razvoju. Gračan, prvi čovjek koji je pobijedio pet kola JGL-a zaredom i nisam siguran da je tu kraj tog niza, a od njega očekujemo velike stvari i na drugim poljima, ne kuruze, pšenice ili industrijske konoplje, nego na Blatersama (koju je već rasturio sa slabom lampom, dječjim ruksakom i lošim tenama), Traversama, Mrak kombama, trekinzima, stotkama i inim sljemenskim i šire pizdarijama…
Sezona koja počinje za šest dana i završava stotim kolom bit će vrlo zanimljiva – kako sada stvari stoje, mogla bi to biti mrtva utrka između Nikice i Gračana, a njihove greške u koracima, duple i nošene čekat će Šime, Letz i tko zna tko još…
