Dosta mi je, ne želim više pisati jer mi to oduzima vrijeme za čitanje o zavjerama, Anunakijima, reptilima, kem trejlovima, Monsantu i tako dalje.
A i niste zaslužili da pišem jer ste razočarali svi osim Maje, Tamare, Kosa, Jonkice, Jadranka i Ane B. Zašto? Kliknite na više pa ćete saznati…
Evo zašto: ponajprije zbog toga što smo očekivali napad na rekord staze u srazu Buldog-Čangra, no, ništa od toga, dečki su valjda taktizirali. Zatim, mislio sam da će Štef Dodo Dorotić prvi puta ići ispod 40, ali on barem ima izgovor da se čuvao za Grand Sljem, aber Dron Bljić, koji nije imao takvo opravdanje, a prema kurentnim (Frane, kaj veliš na ovu?) rezultatima s Puntijarke trebao je prvi puta ići ispod 39 minuta, izgleda ipak nije jutarnji tip.
Ali eto, rekord staze, onaj ženski, opet je pao, treći put zaredom u Majinoj režiji, sad smo na 38:39. Eh, Maja, morat ćeš još puno žganci pokusat da skineš još pola minute koliko ti fali do mog PB-a… Osim Maje, koja je to učinila triput u nizu, drugo kolo zaredom i Tamara ruši osobni, ujedno i drugi puta ide ispod 50 minuta, ovoga puta čak minutu i 41 sekundu bolje nego mjesec dana ranije. Kos se, nakon trinaest mjeseci (u međuvremenu pohodio GUG), drugi put pojavio na Gipsu i poboljšao premijerni nastup za minutu i 49 sekundi. Jonkica je u prošlom kolu ispipavala stazu, a sad ju je skratila za skoro sedam minuta. Jadranko je gipsao treći put – prvi nastup imao je u 6. kolu JGL 8, a drugi u 1. kolu JGL 9, dakle, nije ga bilo godinu i pol, a rezultat iz debitantskog nastupa popravio je za više od devet minuta. Drugi put u nizu osobni je poboljšala i Ana Bogadi, ovaj put za nešto više od minute.
Debitirali su: Nikola Špoljar Buldog, Martin Štefan, Pavle Petrović, Goran Miletić, Vedran Bartak, Matko Patekar, Lucija Raguž, Maja Šekoranja, Sanda Đukić, Mirna Karzen i Anka Ferić, ukupno jedanaest njih, a Luciji želimo brz i uspješan oporavak jer je prošli četvrtak spuštajući se niz Bikču slomila nogu 🙁
Prije nego što krenem na ostale kuriozitetne kategorije ovog kola, ne smijem zaboraviti agente spavače. Sigurno ih ima i inače, ali oni to ne objave, no ovaj put pouzdano znamo da su Dugi i Yo Stipčević namjeravali doći, ali san je bio jači. Ajde, Dugi je poslije barem došao na cugu. Nego, podsjeća me to na trostrukog pobjednika Mrak kombe Eddieja (numero diez). Tako je on jednom navio budilicu, ona odradila svoje, Eddie otvorio okice, čuo kako kiša bubnja po prozoru, JGL-u lansirao odjeb, okrenuo se na drugu stranu i nastavio spavati. Normalno, da se radilo o traženju zastavica po šumi, to si nikad ne bi dopustio…
A sad – Grand Sljem: po broju natjecatelja, ovo kolo spada u prosjek grandsljemovskih, tri su bila brojnija, dva manje brojna. No, krenimo redom: Sanda i Martina pofajtale su se za drugo i treće mjesto, da bi na kraju Sanda zaostala za manje od minute, što je na zamalo četiri sata stvarno sića! Iako je Sandi to bio prvi nastup na JGL, dobila je Martinu za skoro dvije minute i odmah išla ispod sata, dok je Martini ovo bio sedmi nastup (svi ove godine) i drugi najlošiji rezultat, ali ispalo je da je bila dobra odluka prištedjeti se za daljnje izazove. Maja Šekoranja uvjerljivo je uzela GS uz solidno premijerno gipsanje za 55 minuta.
Dječaka je bilo trinaest, što ukupni broj hrabrih svodi na šesnaest. Trinaesti je bio Veljko. Ako je netko možda pomislio da je bio zadnji, ne, nipošto, kao što bi Borko rekao, ostali nisu imali muda okušati se! Dvanaesti je bio zadnje četiri godine redoviti grandsljemovac Sabioncello, koji JGL pohodi samo u sklopu ovog suludog natjecanja. Mjesto više osvojio je stari gelenderovac Vida, izvrstan na JGL-u i na Puntijarci, ali muče ga ostale discipline. Iako su mnogi tog jutra podbacili, Zvonko je odgipsao svoj treći najbolji rezultat u 46 nastupa, samo pola minute sporiji od osobnog rekorda. TOP 10 zatvorio je stari treker Pandža, a GS ga je motivirao na drugi najbolji JGL nastup u posljednje tri sezone. Deveti je bio Ivan Videk Lepi sa solidnim nastupom, samo 40 sekundi sporiji od rekorda iz prošlog kola. Osmo mjesto uzeo je Kos koji je gore već spomenut među rekorderima, dok je sedmi bio Vedran Bartak, spomenut među debitantima. Šesto mjesto uzeo je Pavle Petrović, još jedan debitant s odličnim premijernim nastupom – 46:16! Peti je bio također debitant – Goran Miletić. Prvo mjesto do postolja osvojio je taktičar Dorotić, a prva trojica su: triatlonac Martin Štefan kao treći s izvrsnim debitantskim gipsanjem koje bi sigurno bilo i ispod 40 da kod Snopljaka nije nastavio makadamom. Na kratici je pored Pajkana i mene protrčao takvom brzinom da nam se činilo kao da stojimo. Nakon tri pobjede u nizu, Nikica je uzeo drugo srebro. Sva sreća da prije pet godina još nije čuo za trčanje pa sam ja bio treći 😛 I pobjednik u prvom nastupu – Čangra – bilo je napeto, ali ipak uz previše trčanja gdje je mlađi u ovom slučaju ipak bolji. No, za njih je dvojicu od prva dva mjesta puno veći uspjeh što se nisu utopili u Jarunu!
Mali Špoljar prekinuo je Gračanov niz od pet pobjeda zaredom (najduži mu je 16!), postao najbrži debitant i drugi svih vremena ter jedan od devetorice (RI-Bitch, Šime, Markica, Suhi, Nikica, Slovinac, Andraž i Rogić) koji su pobjeđivali u prvom nastupu. Zadnji put to se dogodilo u 11. kolu JGL 6, prije tri godine i osam mjeseci kad je zmagal Roginjo. Čangra je drugi puta bio drugi, a Dadek jedanaesti put treći, uz po tri prva i druga mjesta i petnaesti put ispod 40. Osim njih trojice, još su četvorica išli ispod 40 (samo je šest kola imalo više): Nikica kao vodeći u toj rubrici s 39, Maja četvrti put, Bodić sedmi i Nikola HR jubilarni deseti.
Maja je zmagala deveti put u isto toliko nastupa i uzela peto mjesto ukupno kao jedan od najjačih ženskih plasmana. Petra Gidak jednom je bila treća, Veronika dvaput četvrta i jednom peta te Nikolina Šustić peta, ali, izuzev Nikoline, to su bila vremena kad je malo ljudi pohodilo JGL. Miki Kolac konačno je jednu utrku otrčala ozbiljno i ulovila postolje nakon osam mjeseci i sad ima simetričan broj postolja – po jedanaest prvih, drugih i trećih mjesta!!! U svom dijamantnom 75. nastupu Paula je ulovila 59. postolje!
Letz i dalje prevodi najnoulajferskiju rubriku zvanu In a row sa 77 nastupa u nizu, Marović (Rakov Potok) je drugi sa 74, a Kostelić sa 69 treći. Dron Bljić uhvatio je Žanu i mene na 68, ali njegov je niz živ, dok je dr. Mikša peti sa 65! Sljedeći živi niz je onaj Franetov – 34, a slijede Čangra s 26 i Mirja s 23. Nikola HR ne propušta JGL točno godinu i pol dana, a Zrinka, Martina i Murgić pola godine. Relativno značajnije nizove prekinuli su Đogolović (9) i Antolović (5).
U ukupnom broju dolazaka Sablja suvereno vlada sa 103, Letz je jubilarac na trećem mjestu s 90, za Paulu piše gore, Miki Kolac je na 45, statističar Poljo i Mirja na 30, Juhazica na 15 uz uvjerljivo najsporiji rezultat ove godine.
I kaj još? Lovrić je išao rezultat sezone, Potravi bio drugi put, točno nakon godinu dana, oba puta u sedmom kolu, ali ne nastupa na Grand Sljemu 😀 Štumbilderberg je opet krenuo ranije, a Krajc se pojavio nakon pet mjeseci. Turk je gipsao treći put ove sezone, sva tri puta unutar minute, dok je Domagoj Horvat (skoro rekorder u razmaku pojavljivanja) prvi put nastupio dvaput zaredom. Administrator Terz vratio se nakon dva propuštena kola, a Vuk išao najlošiji rezultat sezone. Ferro (jedan od rijetkih ili možda jedini s dva nadimka u Poljakovoj evidenciji) je uhvatio dva nastupa u nizu nakon više od šest godina! Mirela je gipsala 31. put i tek četvrti u zadnje tri sezone, dok se Tajana u svom drugom nastupu malo šalila. Banović je skupila šesti nastup u nizu i prvi put išla preko sat vremena, a Namćorasta je svoja dva nastupa zgurala unutar 16 sekundi. Elza ima 22 nastupa, od čega drugu polovicu u nizu. Ivan Patekar gipsao je drugi put zaredom, ali je dofurao i bratića, čini mi se.
I to bi bilo to da mi Poljo nije ukazao na jedan sratistički biser. Naime, nakon mene, u cilj su unutar pedeset sekundi zaredom utrčali Pacak (koji me mahnito ganjao cijelu utrku), Mikša i Poljak. Ništa čudno? Tri Gorana 😀