Kako se tjedan dana na Cresu pretvorilo u tjedan dana u plesu?…vrlo jednostavnom plesu 5 ritmova.…u startu, nekoliko mjeseci prije osjećaj je bio odli Kako se tjedan dana na Cresu pretvorilo u tjedan dana u plesu?…vrlo jednostavnom plesu 5 ritmova.…u startu, nekoliko mjeseci prije osjećaj je bio odličan, volja nevjerojatna…ovo je moralo ispasti super, sve ostalo nije imalo šanse da se postavi protiv super…i tako bi!
Sve je počelo utovarom u Combo, John (Zulu mind cleaners) nije vjerovao da krećem u šest ujutro, jerbo gospodin se nemere probuditi baš tak rano (ne smetaju mu ni crkvena zvona), pa bi on krenuo ujutro oko devetke sa svojima…Silvija (Cro-5-ritam team) i Tara (Romobil lady).
Moja jutarnja pratnja u dugom autu su: Anama (Groovy Mothers) , Flo (Stakato runners) i Fanika (Horse riding crew).
Uvijek je odličan osjećaj biti na brodu kad se približavaš otoku, otok je pravo “more”…daljina, vrućina, dubina, divljina, širina…pogled na Beli koji će pasti za koji dan.
Iznenađenje na Cresu u Cresu jer dvorana koja će biti sedmodnevni dom ritmova je odlična. Velika i prostrana, jedino su prozori malo zakazali…Danijela & radna skupina je spremna za akciju…u par sati stvorili su ludu atmosferu u dvorani…spremni za dance!
Neobični ljudi, različitih imena i izraza lica se skupiše da unesu sebe u ovaj happening.
Goga (Blue eyes dancers) je moja prva partnerica koja me pogledom baca na pod i goni misli u razmišljanje…ples i stotine misli, pa barijera zatvorenog prostora, jedan kutak, samo ruke i noge u pokretu, lagana blokada ali dobar osjećaj jer to je ipak prvi susret sa pet ritmova i to nakon napornog dana…
Dan poslije, nakon plesa i one mračne mjuze totalna depra, jedva sam progovorio par riječi, ipak pojeo palačinku, ali kako je naporno bilo gledati klince na trampolinu. Ludo!
Na opise i osjećaje koji se se događali sljedećih dana potrošilo bi se puuuno papira…nemoguće je sve to napisati, ili možda i je moguće, ali meni se ne da…
Zulu John je sve počeo i završio sa Zrinkom (CL. Lady). Ima tako dobar osjećaj za početak i kraj, da te ufura u istezanje, zagrijavanje, ritmove…bilo što…
Silvija (Cro-5-ritam team), na raspolaganju svima, 762 pitanja, sto kombinacija i uvijek prisutna…Apocalyptica je pun pogodak. Inquisition Symphony (1998) je album na kojem je obrada Metallice, Nothing Else Matters…
Emma (UK punkers crew), odličan set (Beastie boys & Nirvana) na party-ju, i odličan outfit pankerice…
Party je bio bomba! Sve puno princeza, pankera i gusara…a tek klinci, kako su bili odlični.
Dan nakon party-ja i free daya, kad smo se podijelili u grupe po ritmovima…moja duboka tišina je bila samo moja, kada smo se razvukili po dvorani tako sam se dobro osjećao što nisam dio niti jedne druge grupe nego samo svoje duboke tišine…pravo unutarnje zadovoljstvo.
Zadnih par dana je proletjelo! Kupanje, plesanje, klopanje, zeka…super!
Dolazak solo doma i totalni mir, osjećaji i emocije…ništa mi se ne priča, slušam Rockyjevu Mrak kompilaciju, pa Deutche Nepal i ne vjerujem da mi odlično sjeda, zašto? Obrati pažnju i budi prisutan…
Ujutro s Kiksom (Team Croatia rocka climbers) na grah do Rumunjka (Gelender Buntai)
…nisam baš previše pričljiv, možda tek malo kod sv. Fontane na Leusteku, ali zato pored mene hoda traka koja nema stop na kaziću i tako paše da obaram Kolo-ture-a na 3:02, novi PB…još dvije i ulazak u nedodirljive!
Joj što volim Sljeme…
p.s. u nedjelju Gips 43:05, treće osobno svih vremena…