Kad gušti počnu bolit
Treking bi iako zahtijeva stanoviti fizički napor, trebao biti gušt. Aktivnost u kojoj ćete uživati. No kao i u svakom sportu i u trekingu se dešavaju nezgode. I sve je ok dok ste vi u blizini nekog doma, ceste ili općenito civilizacije. No kad se nezgoda dogodi negdje usred planine a vi ste satima ili desecima kilometara udaljeni, onda to zna biti nezgodno. Srećom, takve se ozljede događaju vrlo rijetko. Osim toga, na svakoj je organiziranoj treking utrci prisutna i Gorska služba spašavanja koja u takvim situacijama priskače u pomoć. Uzrok ozljeda najčešće leži u činjenici da je laički rečeno, „ono” što tražimo od našeg tijela puno više od „onoga” za što smo ga i kako pripremili. Također, znaju nastupiti i zbog neadekvatne opreme, nepovoljnih klimatskih prilika ili jednostavno nepažnje.
Međutim, puno češće od samih ozljeda u trekingu se dešavaju nazovimo ih „nezgodacije”. Različite su prirode, a ovdje donosimo neke najčešće od njih.
Žuljevi – vjerni pratitelj svakog trekerskog stopala nakon par desetaka pređenih kilometara. Učestalost njihove pojave može se uvelike smanjiti mazanjem stopala neposredno prije trekinga dječjom kremom koja sadrži puder (za guzu npr) te pravilnim izborom čarapama (nikako ne preporučamo pamučne)
Probavne smetnje – mučnina, povraćanje, proljev samo je dio problema koji poslije žuljeva najviše muči trekere. Razloga za njihovu pojavu ima nebrojeno, a dva najčešća su dehidracija i neadekvatna prehrana dan i jutro prije utrke. Mudru općevažeću preporuku primjenjivu na sve nažalost nemamo, osim da bi svatko trebao individualno isprobati kakav doručak prije i koji napitak za vrijeme utrke garantira da se probavne smetnje neće dogoditi baš vama.
Dehidracija, sunčanica – iako je dehidracija već spomenuta kao uzrok probavnih smetnji, nije na odmet još jednom naglasiti važnost pijenja tekućine za vrijeme trekinga. Osim toga, staze često prolaze višim nadmorskim visinama bez hlada i drveća gdje i po cijeli dan znate biti izloženi suncu. Stoga, pamet u glavu, kapu na glavu, a vodu (i to puno) u ruksak.
Ogrebotine i površinske rane – Pašman škraping, Mosor grebening… – rijetko tko u cilj uđe bez površinskih ogrebotina. Ali sve je to treking. Njihova pojava eventualno se može umanjiti dugim hlačama ili tajicama, a na vama je da procijenite čega je manje šteta…nogu ili tajica
Istegnuća mišića, upala tetiva – rijetko tko utrči u cilj nakon par desetaka pretrčanih kilometara a da ne osjeća ama baš niti jednu upaljenu tetivu ili istegnuti mišić. Srećom, ovaj se problem nakon par dana adekvatnog odmora uglavnom povuče. U svakom slučaju umanjiti se može adekvatnim zagrijavanjem i istezanjem prije i poslije utrke.
Uganuća ligamenata – da, dešavaju se. Kako treking često prolazi neravnim terenima, van ikakvih staza ili po mraku, tako se povećava i vjerojatnost raznoraznih uganuća. Njihova se pojava može umanjiti adekvatnim izborom tenisica te treninga po jednako takvim, neravnim terenima.
Još nekoliko savjeta kako spriječiti ozljede
- Dobro se pripremite za distancu koju ste se odredili
- Slušajte svoje tijelo i ne maltretirajte ga. Ukoliko se nikada niste bavili ovako dugotrajnim aktivnostima, nemojte si odmah zadati 50 km rutu.
- Obavezno se zagrijte i istegnite prije početka
- Slušajte svoje tijelo. Ako boli, stanite
- Jedite i pijte dovoljno i kvalitetno – prije, za vrijeme i poslije trekinga
- Ohladite se na kraju i svakako istegnite
Tekst napisala: Tea Đurek
