Nakon što ste koliko-toliko nabili kondiciju, ponosno stegnuli vezice na tenisicama i puni entuzijazma izletjeli iz stana, sve što trebate je… otići iz grada. Naime, ta intrigantna aktivnost “treking” upražnjava se mahom daleko od asfalta i betona. Treking je po svom staništu bliži rođak planinskom trčanju i krosevima po prirodi nego klasičnom cestovnom “tabananju”.
Lokacije utrka ovdašnje treking lige gotovo su u pravilu one koje možete naći u našim planinarskim kartama. Po tome smo usklađeni sa ostatkom svijeta gdje se srodna “ultra-trail” natjecanja i aktivnosti također uglavnom dešavaju u prirodi, odnosno u planinama sa nešto jačom visinskom razlikom te sa dosta izmjena uspona i silazaka. Usput, uslijed recentnog porasta popularnosti treking natjecanja u Hrvatskoj, na ovdašnjim se planinarskim stazama osim gojzerica sve više viđaju i trkaće tenisice, a u planini više nije pretjerana egzotika umjesto pljoske s rakijom nabasati na mjeh s izotonikom.
Od svog pokretanja, u sklopu treking lige, u Hrvatskoj su utrke održane na Mosoru, Velebitu, Medvednici, Samoborskom gorju/Žumberku, Učki, Risnjaku, Bjelolasici te na otocima Rabu i Pašmanu (izvan lige postoji još i i Labinjonski trek). Svaki od ovih terena ima svojih specifičnosti, no skoro svima je zajednička već spomenuta pozamašna visinska razlika, oslanjanje na makadame i planinarske staze uz vrlo malo korištenje asfalta, te prolazak uglavnom nenaseljenim područjima. Raznolikost terena je upravo ono što cijeloj priči daje posebnu draž, jer omogućuje natjecatelju da na tri različite utrke vidi tri gotovo različita svijeta. Tako na Mosoru kao meni dobijate nazubljeno kamenje i stijene (a pojam hlada je misaona imenica), dok Medvednica nudi pošumljene padine i zemljane staze. Velebit, inače vrhunac treking sezone u Hrvatskoj, je pak posebna priča. Staza utrke djeluje kao otvorena škola poznavanja flore, vegetacije i klime jer natjecatelja u nekoliko sati vodi naizmjenično kroz škrti goli kamenjar, travnjake, stijene i šume.
Naravno, lokacije treking utrka u Hrvatskoj nisu sve što možete izabrati. Tek čekamo utrke na primjerice Papuku, Dinari, Biokovu, Ivanščici ili po manje poznatim mjestima u Gorskom kotaru, no ako bacite pogled na kartu Hrvatske, vidjet ćete da se neka varijanta trekinga može odraditi u gotovo svakom kutku zemlje. Mogućnosti su beskonačne, a ovdje je kratak pregled glavnih obilježja staza na gore navedenim lokacijama.
Mosor
Popularni nadimak ove utrke je “Grebbening” a to sve govori. Nakon starta u nekom mjestu u široj okolici Splita (Klis, Žrnovnica), natjecatelje čeka uspon na famozni mosorski greben s kojeg se uz poneku eventualnu modifikaciju staze ne silazi sve do spusta s vrha Kozik (istočni Mosor). Sunce je u pravilu nemilosrdno, pogledi neprocjenjivi, cijeli hrbat je uredno načičkan stijenjem i kršem, a čvrsto tlo pod nogama može se osjetiti tek u podnožju planine, odnosno u selu Gata, odakle je do cilja u Omišu par kilometara relaksacije po asfaltu.
Medvednica
Utrka koja je kolokvijalno prozvana “cca. 60 km pakla”. Idealno za torturu kvadricepsa, stražnje lože i psihe. Pitoma i pitoreskna planina kojoj Zagrepčani vole tepati na dan utrke mutira u zlog sadista. Ultra težinska kategorija predviđa dva uspona na vrh Medvednice sa zagrebačke i dva sa zagorske strane sa još nekoliko dodatnih začina. Gipsova staza, rotor u Bistri, uspon iz Kraljevog vrha, Bažulovka… sve je tu i svatko tko je jednom prošao cijelu stazu pamtit će sve te nazive do susreta s gospodinom Alzheimerom. Jedna od najzabavnijih staza ikad.
Risnjak
Kružna utrka sa startom i ciljem kod uprave Nacionalnog parka u Crnom Lugu. Ostatak staze? Možda ćete se morate popesti na klasične planinarske destinacije kao što su Snježnik ili Guslica. Možda ćete pak završiti na nekim opskurnijim mikrolokacijama unutar Nacionalnog parka (znate li gdje je Trlica?). Možda ćete jurcati preko prostrane livade Pribiniš kod Platka, morati tražiti najbezbolniji silaz s vrha Vela Pliš ili potegnuti do doma na Hahliću. Možda sve ili većina od navedenog. Možda, možda, možda. Treking s najviše uzbuđenja i nepredvidljivosti.
Velebit
Svojevremeno pokrenuta kao tura od Paklenice do Senja, a u posljednjim izdanjima ponešto modificirana, Velebitska je utrka posebna kategorija. Doživljaj je poseban i unikatan neovisno o tome da li se kroz krš Male Paklenice probijate na Vlaški grad ili se pak puno sjevernije divite Premužićevoj stazi. Ultra težinska kategorija ove utrke naš je ekvivalent slavnih stranih utrka čija kilometraža ide iznad magične brojke 100. Teška i “dugometražna”, no specifična i bespogovorno najljepša utrka. Zahtjevnija i opakija od svih drugih, ali tako i mora biti. To je Velebit. Uostalom, najljepše stvari su rijetko one koje su najdostupnije i najpristupačnije.
Bjelolasica
Mrkopaljski planinarski put te Vihoraški put koji spaja Bijele sa Samarskim stijenama mnogi su poznavatelji “neotkrivene” Hrvatske skloni proglasiti ponajljepšim kutkom Kapele i Gorskog kotara. Utrka na Bjelolasici u svom itinerariju ima oba lokaliteta, tako da divljenja prirodi, skakutanja po stijenama i pentranja po bizarnim škrapama ne nedostaje. Za sam početak utrke tu je i najopakiji uspon lige, penjanje od HOC Bjelolasica uzbrdo preko skijališta na greben Bjelolasice.
Samoborsko gorje/Žumberak
Utrka pitomijeg terena koja obuhvaća sva poznata izletišta u okolici Samobora te vodi u rubna područja Žumberka. Japetić, polunapuštena sela, Okić, brdski proplanci, guste šume, potoci, stada ovaca, zaboravljeni makadami… predivno. Od svih utrka lige ova je najpristupačnija i “klasičnim” trkačima koji na dugim makadamima i zemljanim površinama mogu potegnuti i dobro provjetriti pluća.
Učka
Klasik i jedna od najpopularnijih utrka lige. Svojevremeno koncipirana kao noćno naganjanje grebenom Učke, vremenom je evoluirala u jurcanje kod kojeg je ipak potrebno koji put pogledati na kartu. Raznovrstan teren uz puno šume, opskurnih označenih i neoznačenih staza, te nebrojeno mnogo mogućnosti za gubljenje i uživanje. Dan utrke poklapa se s Marunijadom u Lignju gdje je i cilj tako da nakon mentalnog i fizičkog kolapsa možete navaliti na delicije od kestena i postati dio derneka.
Pašman
Popularni “škraping” djelo je nekoliko fanatičnih pašmanskih entuzijasta. Naizgled bezazlena utrka sa zanemarivom visinskom razlikom, dobro će prodrmati svakoga tko potcijeni oštro kamenje, vrtoglavo stijenje, monstruozne i jogunaste grote te poznati Zaglav. Indeks zabave: popriličan. “Najnarodskija” utrka lige s jakim tulumom, požrtvovnom organizacijom i popratnim sadržajima. Savjet: ne dolaziti u novim tenisicama.
Rab
Pijesak, kamenje, plaže, ljetovališta i atmosfera “čuvara plaže u zimskom periodu”. Mala slatka utrka za zatvaranje sezone, a ima ljudi koji se kunu da im je upravo “prečenje” ovog sjevernojadranskog otoka bio najintenzivniji treking doživljaj. Utrka je do sada održana samo jednom i nadajmo se da će zaživjeti.
Labin
Iako nije u ligi, utrka koja prolazi trasom Labinskog planinarskog puta ima niz poklonika koji svake godine oko Uskrsa poslušno kreću iz Brseča na greben Učke, zatim se strmoglavljuju do Plomina, te za par sati završavaju kod planinarskog doma u napuštenom selu Skitača. Ostati hladan nakon prolaska barem jednim dijelom trase ove utrke može samo onaj kome su emocije eutanizirane.
Kako je već spomenuto, lokacije do sada održanih utrka su samo mali segment potencijalnih treking lokacija u Hrvatskoj. Potrebno je samo malo volje, mašte i elana kako bi se mogućnost za treking našla u gotovo svakom širem susjedstvu. Uglavnom, tu nema velike filozofije ni pravila: udahnite zrak i izjurite iz grada do kraja asfaltne ceste na početak vaše staze; ona vodi tamo gdje sami zaželite i prestaje gdje vi odlučite. Hm, kada bolje razmislite i oduzmete prethodnom navodu alegorijski aspekt te s njega ogulite sloj sumnjive metafore, dobit ćete okvirnu definiciju slobode. Još uvijek vam je potreban dodatni motiv za treking?
Tekst napisao: Ivan Mučnjak
