Teya o TDG – bez cenzure ;)

TDG 2014

Ja mislila vi 6 stranica o TDG, a na tapeti sve drugo sam ne Monte Rosa, Mont Blanc, Grand Combin i Grand Paradiso
alt

U glavnom:
ekskluzivno samo za GELENDER

– Jovica je već na početku najavio da će biti među prvih 20 i to je i pokazao da može. Međutim gadno se je ozljedio i doktori su ga jedva uvjerili da ne nastavi jer će možda ostat bez stopala. Sjebale su ga nove tenisice, uganuo je nogu (doma je dobil gips – pu knuće s jedne strane i istegnuće sa druge, btw lik ide na Floridu na 6dnevni ultramaraton u listopadu 😉 )i brdo gnjusnih ogromnih žuljeva…

– Canepa – neviđeni triler!!! 2 dana smo slušali po stazi šaptanja i ogovaranja da je varala i da se vozila autom, da su je ulovili. Međutim, pojavile su se fotke od gledatelja di je jasno vidljivo da je žena na stazi i da se nije mogla vozit. Kae bilo: neki egotriper/trkač (kao Canepa nije – yeah right!) ju je pred novinarima na checkpointu napal da nek izvoli odstupit, jer da je nemoguće da ga je negdi prešišala inače će joj glavu odšarafit i slično – žena je nakon dogovora sa trenerom i neuspjelog pokušaja uspostave tel.razg. sa gl. org. odlučila sama odstupiti. Ja sam je vidjela u subotu u cilju, bila je na kafici sa pobjednicom i uslikavala se s nama – običnim pukom :))).

– Daliborka je odustala nakon 200km (svaka čast), nije ju nešto previše jebal limit ali je sigurno bila u k. radi nespavanja a za to baš i nije imala puno minuta. Dakle dionica do 200.km je “BILA” užasno tehnički zahtjeva – divlji kamenjar, kiša, blato do koljena, noč i velike strmine….horde trkača su nanjele blata svukuda,…potreban nam je bio samo paraglaid ništa više ;)….sati i sati napikavanja, kretanje beš štapova? – nemoguče! (tu sam i ja sjebala tetive – ne znam kočiti nizbrdo)

-Predrag, čestitke, jedini uz Nikolu Kujunđića iz naše ekipe “karavan style” spreman i pripremljen, oba finishera su provela puno dana i sati visoko ubrdima.

-Tadeja iltiga JA, klasika: ne spremam se i ne treniram i to je to….prvih 100km je užasno težko i nemojte to uspoređivat sa bilo kojom planiom kod nas, kad su vam baš sve penjačine oko Triglava ili debelo iznad, dakle razni Velebiti i GPP i slično je p.d. Završila sam UTMB – kamilica! niš, baš bzvz…onda smo imali faktor kiše di smo upali u blaturinu prije Riff Coda i posle istog, pa na najlakšoj dionici, umjesto da trčkaramo nizbrdo smo se morali sklizati po starinskim putevima od k.oblutaka (Cres-francuska cesta). U glanom, mene je najviše bilo strah želudca i želje za spavanjem, niš od toga me nije pretjerano mučilo. Odlučila sam ne piti kavu, rađe sam uzimala kofeinske gelove, ispalo je super, jela sam malo, probrano i često.
problem br. 1 – limfa, nakon 48h sam primjetila ogromnu nakupinu vode u donjem djelu trbuha – ko pudng :)), otišla dr. rekla mi je da odmorim, noge stavim u luft i odem na masažu – sve to mi niš nije pomoglo, jer mi se to sve pojavilo i u nutarnjem djelu kvadri, akasnije svugdje od pupka nadolje, eeeej, guza mi je bila ko u crnjica…ono hodaš a ona iza ide levo desno hahahaha, ne serem – fakat i tak noge isto, zakoračiš a noga ko želatina boin-boink hahahaha. Sad mi je smešno ali tada mi vjerujte nije bilo – bilo me strah i groza. 4. dan više nisam mogla nosit navlačne hlače jer nisam mogla zakoračit u njima…
problem br. 2Ubrzo posle 200.km me počela zezat leva noga a kasnje prema Oyaceyu i desna, morala sam stajat svako malo jer sam osječala užasne bolove cca 10cm iznad koljena na hvatištima – baš mišići.
U Oyaceyu sam odlučila da idem probat odradit uspon na još jedan prijevoj i spustit (cca 12km 1000uspona) se u 6. tranziciju Olmont 284.km, da vidim dal sam stvarno gotova i da se ne predam bez fighta. I tak, ne! :))…gore sam još nekak došepesala, ali dolje ni koraka, ni makac….stotine žileta u hvatištima….nije mi preostalo niš drugo nek da se satima spuštam na rikverc. Kad sam na jedvatejade uz pomoć Carina dokrevsala u Olmont sam znala da je bolje odustat i da sam napravila sve kaj sam mogla.

Obavezni must go!, nije to tak strašno, samo treba preživit prva 2 dana posli sve ide samo od sebe, 3. dan vam je tak svejedno jeste li mokri, dali vam je zima ili vam se spava, noč, dan – nema veze… pišanje i kakanje je precjenjeno hahahaha

Jebeno dobra utrka
musklfibr 0, manja upala pokosnice/mekog tkiva, tekučinu ispišala u roku 5 dana e voila – idemo dalje 😉

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.