MK VIII – FINAL

Odmah na početku moram istaknuti da ovo fakat nije u redu, a zna se tko smišlja sve te gluposti u vezi i oko Mrak kombe, mislim, kaj je vama ok da četvrti u prvoj ligi na proglašenju ne dobije niš, a neki Vedran Gračan, koji je realno ukupno 46. (i pitanje je koliko je cura, kad prebijemo žensku i petu mušku ligu bolje od njega) dobije?!?

Nedavno sam, pišući o Mrak kombi VII, izvalio da to više nekako nije to, što se dobro vidjelo i na tulumu-Saul Hudson-proglašenju Mrak kombe VIII. Ono, nekad su to bili razuzdani tulumi uz more alkohola, plesa, zaglušujuće glazbe, pobjednika, Sabljinih neobičnih prozivanja laureata, bez Line kojeg je trebalo proglasiti, a na početku bi se pojavio i samozatajni te urbano legendarni (a sa sela) podsljemenski dendi Mukki, a sad? Poneko je popio pivicu i borovničku, muzika je bila tiha, nitko nije plesao, Chappy je opet bojkotirao proglašenje, Sablja se prošetao kroz mrak i uručio nagrade, Lino se pojavio, a nije bio predviđen za proglašavanje, dok je Mukki svoje karte bacio u muck…

Ma ko to sere da to nije to?!? Da se izrazim čistim hrvatskim jezikom, Mrak komba ne može, barem za mene, da omane! Iako je bilo prigovora na staze i iako neke, stvarno, na prvi pogled djeluju manje atraktivno nego neke druge, kad se nađeš u mraku, snijegu, blatu, hladnoći negdje usred voljenog brda s jednim omiljenim i dugogodišnjim suparnikom malo ispred sebe, a s drugim malo iza, tu situaciju mogu smatrati isključivo povlasticom ili, kako bi se izrazio nogometni trener svih trenera – privilegijem!

Šablona nije loša, ne moram puno misliti pa idem prema istoj: drugo i šesto kolo bio je (više-manje) klasični Gelender pa to ne spominjem posebno, prvo kolo, prvi put utorak i prvi put start po danu, a mnogi su se i prvi put popeli na Oštrec, i to uz zalazak Sunca, neki i na Gorščicu, kratko kolo, baš bombon, djelovalo je kao prolog, iako je the Prolog za ovu Kombu bilo nešto sasvim drugo, a kako se na kraju pokazalo, i odlučujuće 🙂 Treće kolo bilo je baš klasično mrakligaško, stres od samog starta na Pilani radi instant ulaska na singltrek (Sablja gubi lampu, to jest, netko mu ju je zbacio s glave, a kao dodatak, nabio se na šaht pa je cijelu trku prošao bez lampe i krvav, a poslije završio na šivanju na Rebru), strmica do 8. stupa te za neke spust na glavu prema makadamu, a za neke okolo. Onda Brebak – klasik sljemenskih utrka pa opet svatko svojim putem nazad na Pilanu, moja varijanta bila je duža, ali prekrasna, baš za pod nogu spust s Brokebacka prema Gračanima. Četvrto opet u Cohijevoj režiji i opet u zapadnom dijelu središnje Medvednice, vrlo slično Gverinom otprije nekoliko godina i opet s više, nekih boljih, a nekih lošijih varijanata. Peto kolo bio je bombončić Igora Dorotića ilitiga AFKAV-a, a svi oni koji rijetko pohode njegove i Vodjine MNT-ove ili NMT-ove, uključujući i mene, prvi put su bili na Gradečaku i baš je bilo gušt poslije se bez razmišljanja ganjati do Puntijarke. Premda je ta staza djelovala turbo simple, opet je bilo varijanata, kako do Gradečaka, tako i poslije do staze 22. Šta reći o sedmom kolu? Sado-mazo Sablja opet je najzahtjevnije kolo stavio odmah nakon jutarnjeg i, opet moramo istaknuti (jel tak Mukki?), da je pravo čudo da se nitko nije skrljao na putu prema doleeeeeee (osim Rogićeve buhtle u vidu iskrenutog zgloba), ali zato sam to kompenzirao uzbrdo, šavovima na potkoljenici. Hvala ti, Čikar, na društvu pri junačkom trčanju po cesti prema cilju! I onda osmo, odlučujuće kolo, pravi klasik uz jedinu kontrolu na kultnom Ceru…

A kad smo već kod osmog kola, moramo reći nešto o istom. Ponekad, zbog toga što su mnoge stvari riješene pa se neki od najboljih na njemu ili ne pojave ili nastupaju u revijalnom tonu, osmo kolo ispadne dosta neobično. Tako su, recimo, Sablja na MK II, kad mu je bila teška frka za opstanak, a Marović na MK VII, u sklopu samopromocije novog prvoligaša, baš u osmom kolu uhvatili svoje jedino postolje, obojica treće mjesto. Spomenuto osmo kolo MK II još uvijek bilježi najdramatičniji finiš za opstanak, onaj kad je Kova na kratici s Omladinske staze na Grafičar doslovno preskočio Ferru i zauvijek ga izbacio iz prve lige (uz isti broj bodova, ali bolji najbolji plasman!!!), a pamti se i onaj gaf Ciklusanata od prošle godine kad su stvarima natovarili Parija da budu brži, no, da je bio lakši, možda bi dobio Vukelića i Debeli bi bio u prvoj ligi. U čudnim okolnostima osmog kola MK III na Letzovoj stazi Markuševec-Deščevec-Gorsko zrcalo-Hunjka po dubokom snijegu i gubljenjima u istom, jednu od svoje dvije pobjede u ludom finišu s Markicom uzeo je Štumsi, a tad je i Ferro uhvatio svoje jedino postolje – isto broncu. Mala digresija: svoju prvu pobjedu Štumsi je uzeo u prvom kolu MK II na Gelenderu jer se Markica malo pogubio u magli, što znači da je (som) Jura doslovno lovac u mutnom… Čudno je bilo i osmo kolo MK VI kad su nizbrdica u potok Pusti dol i duboki snijeg opet ispremiješali karte, a Rubac, još jedan veslač, pokazao moć došavši četvrti u svom jedinom mračnom nastupu. No, ovo osmo kolo bilo je daleko najčudnije! Nisu se pojavili potrgani Rogić i Šime koji je osigurao prolaz, pobjednik i pratitelj mu (Chappy i Šiki) izvodili su bijesne gliste, očekivano je pobijedio Dran Čan, no, Razumovski je osvojio jedno od svoja dva postolja (srebro), dok mu je, osim toga, ove godine najbolji plasman bilo osmo mjesto, a Štumsi je zadnji put na postolju bio prije više od četiri godine, u šestom kolu MK IV!!! Zanimljivo, u osmom kolu MK I, Štumsi je isto bio treći, ja isto četvrti, a i to moje četvrto mjesto je čudno jer mi je najbolje ove sezone bilo deseto. isto kao i Severu, koji je bio peti. Najbolji ovogodišnji plasman ostvarili su Eddie, Sablja i Suhi, dok je Murgić devetim mjestom prvi put ušao među deset, a u preostalih petnaest nastupa najbolje mjesto bilo mu je triput 23.!!! Isto tako, i Kristina je jedno od svoja tri postolja ulovila u ovom kolu. No, sve navedeno nije ništa prema drami koja se odvijala za prolaz u prvu ligu: dok je Eddie više-manje bio nedodirljiv, a isto se mislilo i za Dadeka, sve lampe bile su uperene prema obračunu Suhog i Svilenog, ali se(R)ver se zadnje dvije srijede uozbiljio, prestao cviliti i tijekom trke bješe izvjesno da će Suhi izvisiti. Međutoa, ne lezi vraže, ne pripremaj ražanj dok je zec još u šumi i slična sranja, na mjestu gdje staza 52, popularna HPDejka, siječe makadam koji vodi prema Ženskom sedlu, Dadek je odabrao makadam, a svi ostali direkt gore na cestu. Prošle godine, kad je ipak bilo manje snijega, a i bio je stariji i ugaženiji, taj makadam bio je bolja varijanta, da bi se ove godine vaspostavilo kako je ovo ispao najveći gaf u svih osam sezona Mrak kombe jer je ta varijanta bila toliko sporija ter ostavila Dadeka u drugoj ligi za manje od pola boda ili, ako već hoćete, za onaj bod s Prologa!!! Da stvar bude bolja, u cilju, pred Grafičarom, dok se Dadek kvrčio, kašljao i gušio jer mu nije bilo dobro, potpuno uvjeren u njegov prolaz u prvu ligu, iz zajebancije rekoh Sablji, pokazujući na Sobotu, „i to mi je pobjednik Kombe sljedeće sezone“ 🙂 Sljedećih pola sata i dalje nitko nije ništa sumnjao, dok Severu nije palo na pamet da je razlika između Suhog i Dadeka toliko velika da bi to moglo značiti da stvari ipak nisu onakve kakvima su se činile. Tad smo se bacili na računanje i fakat je ispalo da se Suhi vraća u prvu ligu, a Dadek ostaje u drugoj. To je treći čovjek, barem za sada, kog sam ureknuo svojim prognozama. Ostala dvojica su Lino i Andraž, no sva trojica još imaju hrpu prilika osvojiti Mrak kombu i ući, kako se prošle godine lijepo izrazio Šiki, u nevažnu ili nebitnu povijest. Imam ja i četvrtog čovjeka, a to je Šime, kome predviđam pobjedu na jubilarnoj MK X, tak da, Šime, pazi se! 🙂

Aber, u ovom osmom kolu nije bilo bitno samo ono što se dogodilo, nego i ono što se nije dogodilo. Naime, kak se Zagorka razboljela, Mirji je bilo dovoljno završiti osmo kolo da bi pobijedila drugi put zaredom, ali i ona je ušla u kategoriju toga što se nije dogodilo. Kaj ćeš, shit happens, što smo mogli vidjeti na mom primjeru te Sablje i Rogića ili, pak, Marovića, kad je u trećem kolu, umjesto da se s donje stanice žičare po cesti spusti na Bliznec i otrči do Pilane, odabrao stazu broj 19 i izgubio dvije minute i ponešto bodova…

Osim već spomenutih Šimice, Rogića, Jeke i Mirje, koji su propustili zadnje kolo, a dosad su imali svih sedam nastupa, motku je usrao i Vuk, tako da je broj ljudi sa svih osam nastupa upravo poravnat s najboljom godinom, to jest, s MK V, kad ih je također bilo 29 pa ta statistika po sezonama izgleda ovako: 5-13-15-16-29-26-21-29, a tih 29 vjernih su Dasović, Herc, Gvero, Murgić, Nikola, Gračan, Neven.ka, Lacko, Poljo, Cohi, Curi, Bodić, Kova, Čičar, Debeli, Štumsi, Suhi, Sever, Eddie, Marović, T.J., Lino, Sabljoni, Batica, Letz, Šiki, Chappy te dvije djeve, Nada i Kristina.

Da se puno hvalimo, jedini imam 64/64, Sablja je na 63, treći po broju nastupa je Vođa s 55, Letz (nije propustio kolo zadnje tri sezone) i Eddie (propustio prvih 12, a otada ima 52 nastupa u nizu!!!) su na 52, Neven je na 49, T.J. na 48 (ne propušta kolo zadnje četiri sezone!), Suhi na 47 (zadnjih šest godina propustio jedno kolo, iako je bio na startu!), dok su Žana (žena s najviše nastupa) i Debeli (propustio jedno kolo u četiri sezone, baš kao i Cohi) na 45! Lac, Lino i Marović apsolutno su redoviti zadnjih pet godina, Bodić, Sever, Gvero i Chappy zadnje tri, Kristina, Šiki i Poljo posljednje dvije. Za razliku od prošlosezonskih rekordnih šesnaest, ove je godine devet ljudi imalo sedam nastupa.

Kroz MK VIII prošlo je 112 ljudi (86/26), osmero manje nego prošle godine, ukupno četvrto mjesto.

Deset ljudi zadržalo je status među onima koji imaju barem po jedan nastup od prve do zadnje sezone, a to su Božena, Žana, Štumsi, Chure, Somina, Kova, Pari, Vožd, Sablja i ja.

Nakon MK III, opet imamo šesterostrukog pobjednika pojedinačnih kola, a to je, but of course, Dran Čan! U zadnjem kolu opet je pobijedio s velikom razlikom, 5:18, četvrta najveća ikad i sad Gračan ima tri takva dostignuća među deset, četiri ima Markica, dvije Roginjo, a jednu Andraž. Osim Gračana, među pobjednike su se ugurali Šime i Chappy! Kod cura imamo pet pobjednica, triput Jeka, dvaput Miki Kolac (JGL) te po jednom Mirja, Paula i Mateja.

Jeka ukupno pobjeđuje drugi put u tri godine, a otprije ima još po srebro i broncu. Mirja je, nakon prošlogodišnjeg zlata, srebrna, a Paula (proglašenje, halo?!?) ima pobjedu s MK IV kojoj je, uz srebro i broncu, pridodala još jednu medalju, rekli bismo brončanog sjaja kad bi se takve medalje dijelile za Mrak kombu. Dakle, bivše pobjednice podijelile su prva tri mjesta među sobom. Kod dječaka, Chappy postaje četvrti pobjednik Mrak kombe, naravno, čestitke do neba i, ono, Chappy, jebo ga pas, daj se druge godine faking pojavi na proglašenju, u Mastersu je ovak i onak mrak, ne? Ni ove godine, iako je možda tako u jednom trenutku izgledalo, nije bilo dramatično, Chappy je ipak bio bolji od Šikija, isto kao i Šiki od mene prošle godine. Zapravo, samo jedne sezone su prva dvojica bili podjednaki, Eddie i ja na MK IV. Šiki je osvojio treću medalju u tri godine (drugo srebro), a još nitko nije osvajao prvoligašku medalju četiri godine u nizu, a mislim da će zauvijek ostati jedini (kao i po kilaži) koji je uzeo medalju sa samo pet odigranih kola. I ono što mi je posebno drago, nakon prve medalje na JGL-u, Letz (proglašenje, halo?!?) je konačno, čim je dvije godine ostao u prvoj ligi, uzeo i svoju prvu medalju te tako postao deveti (Markica, Vođa, Batica, Eddie, Štumsi, Suhi, Šiki, Chappy) čovjek s prvoligaškom medaljom…

Kaj se hitova, glazbenih brojeva iliti muzičkih numera tiče, za razliku od prošlih godina kada se sa mnom redovito na start vozilo više ljudi, ove sam najčešće bio sam i u tišini jer ipak je ovo bio prevelik štres i pritisak oko ostanka u ligi…

A sad – lige:

PETA

U prvoj godini, Gračan i Nikola (proglašenje, halo?!?) su s lakoćom prošli u četvrtu ligu. Ovaj drugi je tek počeo trenkat i ko zna kaj nas čeka kad se ozbiljno primi trčanja, a onaj prvi je kandidat za osvajanje Mrak kombe jednog dana. Zamislite ovakvu prvu ligu za tri, četiri godine: Gračan, Andraž, Rogić, Šime, Dadek pa Chappy, Lino, Eddie, Štumsi, Šiki i Razum, možda i Bodić, svi na vrhuncu forme plus šećer na kraju – Markica! Kakav bi to bio lom!!! Zbog takve ekipe isplatilo bi se prvu ligu povećati na – 12 veličanstvenih…

Dobro, dosta sanjarenja, idemo dalje: nakon neuspješnog pokušaja pretprošle godine (sedmo mjesto) i propuštene prošle sezone, Murgić (proglašenje, halo?!?) uzima medalju u petoj ligi, čime postaje trenutno najbolji 50+ mrakkombiMatorac, bravo!!! Poslije devetog mjesta na MK VII, u četvrtu kao četvrti prolazi Vuk, a nakon četiri godine u petoj ligi, u četvrtu se kao peti vraća Gvero! Nositelj pete lige za sljedeću sezonu postaje Herc jer je završio kao šesti. Osam nastupa imao je još i Dasović, sedam Veljko, po šest Beny i Tony, pet Vida, Jan, Bernardić i Matijašić, a polovicu nastupa Mikša, Zlatko, Ćap i Pandža.

Prognoza: budući da je teško vjerovati u ponovo aktiviranje nekog od petorice koji su ispali, za sljedeću godinu otvoreno je čistih pet mjesta pa, shodno tome, očekujemo pet novaka u četvrtoj ligi 2017. godine.

ČETVRTA

Nakon prvog kola MK VII jedan poznati orijentacist razočarano je izjavio da neće više dolaziti jer ga dere čak i Ante Bodić (proglašenje, halo?!?). U samo godinu dana, stvari su se stubokom promijenile. Sada, kad netko dobro otrči, može reći „nabio sam čak i Antu Bodića!“. Meni je to pošlo za nogama tek i samo u zadnjem kolu. Mali (veliki) redovito trenira, stesao se u gotovo idealne trkačke proporcije (191/77) i rastura, uvjerljivo zlato četvrte lige. Rogić bi bio drugi da nije sredio nogu, ali nakon jednogodišnje pauze nastavlja put prema zvezdama, no, drugi je bio Curi, koji je, unatoč blizancima, uhvatio možda i zadnji vlak za bijeg iz četvrte, a poslije toga, što se najbolje vidi na primjeru Čikara, prva je na vidiku. Cohi, zadnje četiri sezone u četvrtoj ligi, ponovio je svoj najbolji plasman iz 2012. – četvrto mjesto. Statističar Poljo je nakon petog mjesta u petoj ligi, isto ponovio i u četvrtoj, gdje bi mogao ostati puno, puno godina, baš kao i šesti Brko. Posebna su priča dvojac iz Pustolovne akademije Lacko i Neven, dečki koji pohode gotovo isključivo ovo suludo natjecanje 🙂 Devet i deseti zbog malog broja nastupa ostali su Stan i Pajo, neupitne kvalitete za viši rang, no, upitno je kad će se otvoriti dovoljno velik prozor da se njih dvojica provuku naprijed.

Prognoza: dosad je u četvrtoj ligi najčešće bilo dosta pojaviti se tri, četiri puta za ostanak, ali ako računamo da će Trs i Dejv nastaviti hibernirati, sljedeće sezone ipak bi trinaest kandidata trebalo konkurirati za (samo) deset mjesta koja jamče ostanak. Ako se Andraž aktivira, pored njega i Gračana, samo će jedno mjesto biti otvoreno za prolaz u višu ligu.

TREĆA

Budući da su Đani i Andraž imali druge preokupacije, Šime (zadnje dvije sezone, osiguravši napredak, propušta zadnje kolo, rekoh mu da to sljedeće ne bu prošlo), Čikar i Razumovski (proglašenje, halo?!? ) bijahu nedodirljivi pa nastavljaju svoj, za sada, zajednički put prema prvoj ligi. Za Trsa i Dejva smo rekli, a Andraž je mislio da mu je jedno pojavljivanje dosta, ali onda je Turk ipak odlučio ostati, dok se novom tateku malog Dominika nije dalo doći na zadnje kolo. Kova (četiri sezone) i Terz (pet sezona) ostaju stabilini trećeligaši u zlatnoj sredini.

Prognoza: ako se Đani i Turk ne umiješaju u borbu, lako bi se moglo dogoditi da nabrijanovići Bodiček, Curi i Rogić, baš kao i mnoge trojke prošlih sezona, produže prema drugoj ligi. Naravno, kad bi se ponovo nabrijao, glavni kandidat za povratak bio bi Vođa, a o stanju Peninog koljena i radnog mjesta Ivana Dorotića ovisit će koliko će napeta biti borba za opstanak.

DRUGA

Močvara druge lige bila je najzanimljivija od svih šest ove godine, kao što sam i opisao negdje daaaaaleko gore. Dakle, trostruki pobjednik Eddie (proglašenje, halo?!?) i jednom brončani Suhi vraćaju se na mjesto zločina, a Sever (proglašenje, halo?!?) ulazi u nebitnu povijest kao prvi koji je iz pete (u samo četiri sezone) dogurao do prve lige!!! Dodatnoj zanimljivosti pridonijelo je i rivalstvo (više u komentarima nego na stazi) Debelog i Štumsija. Vožd i Pena ispadaju nakon samo jedne godine provedene u drugoj ligi, a Dorotić nakon četiri! Šo-Kre će 2016. peti put mračnjariti u drugoj ligi, a domaćin Debeli tu je od samog početka, naredna sezona bit će mu osma!!!

Prognoza: druga liga bit će jača nego ikada, jača i od prve. Po imenima, njih desetoricu možemo svrstati u dvije petorke – oni koji će se boriti za prva tri mjesta koja vode u prvu (Štumsi, Dadek, Šime, Čikar i Razumovski) i oni koji će se grčiti za šesto i sedmo mjesto koja jamče ostanak (Marović, Vukelić, Pari, Šo-Kre i Debeli). No, to je samo po imenima, a tko zna što mogu promijeniti razna skijanja, ozljede, bolesti, manjak motivacije, ažbla…

ŽENSKA

Prve tri smo apsolvovali i još jednom – čestitamo, well done girlz!!! Poslije prošlogodišnjeg petog, Kristina se popravila za jedno mjesto! Nada je drugom, četvrtom i dvama sedmim mjestima dodala i drugo peto (peta je bila u premijernom nastupu 2010. godine). Mateja je, od top 10 plasmana, bila četvrta, peta i sad – šesta (uz prvu pojedinačnu pobjedu!). Juhaz je bila glavni kandidat za broncu, ali satrala ju je upala pluća. Goga je izjednačila svoj najbolji plasman koji datira iz premijerne sezone 2008. Među deset je bila i 2009. (9.). Ana B. sa samo četiri nastupa upala je prvi put u TOP 10 kao deveta, a najboljih deset zaključuje Božena, dvostruka pobjednica iz prve dvije sezone, a to joj je ukupno sedmi TOP 10 plasman u osam sezona!!! Polovicu nastupa imale su još Ljiljana i Žana (brončana s MK II).

Prognoza: budući da su sve žene u jednoj ligi, prognoza se ne može suziti na deset ili petnaest ljudi pa je sve, kao i uvijek, potpuno otvoreno…

PRVA

Osvajačima medalja smo već čestitali, ali svaki od njih je učinio nešto posebno pa ponovimo: Chappy je, nakon Markice, Eddieja i Šikija, postao četvrti pobjednik Mrak kombe (druga medalja u nizu), Šiki je osvojio treću zaredom, a Letz je deveti mrakkombinatorac s medaljom. Ja sam ponovio svoj najlošiji plasman s MK V pa imam tri treća, tri druga i dva četvrta mjesta, ali najviše mi se sviđa onih 64/64. Vrlo stresna sezona, najstresnija do sad. Startao s 89 kg, četiri tjedna kasnije, na startu druge Kombe imao 85, da bih do zadnjeg kola u samo sedam dana vratio tri, ali bilo je nenadjebivo klati se sa Sabljom, Linom, T.J.-em i Marovićem i isplatilo zbog toga ići na Rebro na šivanje 🙂 Sablja, još jedan šivani i prvi kome su zbacili lampu s glave te čovjek koji misli da je Boga uhvatio za bradu zbog nekoliko trkica kaj ih je organizirao po Sljemenu i šire, u svojoj najstresnijoj sezoni izjednačio je drugi najbolji plasman, a svi su mu između četvrtog (MK VI) i sedmog (MK VII) mjesta. Zanimljivo, u zadnje četiri sezone, tri je puta završio jedno mjesto iza mene (V, VI i VIII). T.J., najbolji Ciklusant među kombinatorcima, treću je sezonu u prvoj ligi i, unatoč ovogodišnjoj bolesti, treći put šesti i sljedeće će opet biti neposredna opasnost! Lino, pobjednik četvrte, treće i druge lige, ove je godine, zbog ozljede, bio najlošiji dosad, ali zadržao je status uz priliku da pobijedi na MK IX ako sanira probleme s koljenom. Dosad je broj prvoligaša u sezoni sa svih osam nastupa varirao između pet i sedam, a ovo je prva godina da ih je čak osam skupilo sve dolaske, da bi zadnji od tih osam ispao Marović. Kako sam prije početka Mrak kombe malo vjerovao u svoj o(p)stanak, nadu su ipak raspirivala vjerovanja da Pari (još uvijek najbolji Slovenac Mrak kombe!) nije u formi jer ga cijelu godinu nema nigdje, da Vuki nema šanse jer ne voli jutarnja kola, a kao najslabiju kariku od preostalih konkurenata označio sam Marovića i bio sam jako sretan kad sam ga dobio u prvom kolu, ali do petog kola, on se pokazao kao najjača karika (u trećem kolu čak je, prije Risnjaka, pritisnuo i Šikija), da bi zadnje dvije srijede potpuno potonuo i to će mi ostati vječna enigma… Inače, Marović, Vuki i Pari zajedno su prolazili od četvrte do prve lige, a sad su zajedno i ispali. Od one petorice što bi na MK IX trebali igrati za opstanak u drugoj ligi, mislim da je Marović najjača karika…

Prognoza: budući da nema Dadeka, a Sever je jedini novi prvoligaš, za sljedeću sezonu sve je otvoreno, doslovno svaki od desetorice može biti pobjednik, no, najveće šanse dajem Chappyju, Šikiju i Eddieju (koji je, kad je ispao, rekao „vidimo se 2016.!“ i bi tako)… Ista je situacija i glede opstanka, a pretpostavljam da je većini prvoligaša MK IX zadnja prilika da uzmu zlato ili bilo koju medalju i mislim da 2018. na MK XI neće biti šestorice koji će sljedeće sezone harati i „harati“ prvom ligom.
Ne smijemo zaboraviti da smo ove sezone svjedočili i sklapanju braka dvoje kombinatoraca, pobjednik MK VII i srebrna u istoj sezoni, Šiki i Ivana uzeše se između sedmog i osmog kola!

A imam i najavu malo modificirane MK IX. Budući da to najavljujemo čak i u sljedećem broju GO OUT časopisa u kome izlazi članak o svim ovim našim underground utrkama, vjerojatno će JGL 10 biti divlja liga (kolo svake srijede – ukupno 52!), pa da oni koji dolaze samo na Mrak kombu ne bi bili nelojalna konkurencija onima koji pohode JGL, datumi za MK IX bili bi sljedeći:

1. kolo, 6.1., srijeda, 5 i 30, Bliznec-Gelender ili GUG

2. kolo, 6.1., srijeda, 18 i 30 (kombinira se s jutarnjim)

3. kolo, 15.1., petak, 18 i 18

4. kolo, 22.1., petak, 18 i 18

5. kolo, 23.1., subota, 6 i 18 (kombinira se s večernjim od petka)

6. kolo, 29.1., petak, 18 i 18

7. kolo, 3.2., srijeda, 5 i 30, Bliznec-Gelender

8. kolo, 3.2., srijeda, 18 i 30 (kombinira se s jutarnjim)

Dakle, tri Kombe, kao prve godine, ali o tom potom…

I za kraj, hvala ti, o, Mrak kombo, za pet tjedana zabave koji mi pomažu da preživim ovu hladnoću, sivilo i mrak između zimskih i proljetnih praznika 🙂

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *