Ah, konačno! Počela je nova godina, što je super iz najmanje dva razloga. Prestaju se puštati dosadne božićne pjesme i, oh yeah, počinje Mrak komba and I love this game!!! I taj osjećaj kad se krepan od jutros voziš na večernje kolo, a znaš da neće biti lako, već naprotiv, jaaaaaaaako teško. Naravno, Mrak komba nikad ne iznevjeri, a kako je svoj prvi nastup doživio jutarnji pobjednik, rekorder Mrcine i glavni favorit pete lige Rogić, pročitaj u nastavku:
MRKLI MRAK
Bio sam na mrak ligi. Stvarno je mrak i to mrkli. Sve je ok dok si u skupini ili vidiš tragove svjetla bilo ispred bilo iza. Napravio sam glupost što sam papirić za kontrole držao u ruksaku te sam ga svaki put morao otkopčati i izvaditi. Uostalom sada znam da ga sljedeći put, ako ga bude, neću ni nositi. Ma ne bi to bilo tako strašno da kontrole nisu na vrhu brda i da se svi nakon toga ne ”spizde” svom snagom dole po nenormalnom terenu meni u nepoznatom pravcu. Nikada nisam vidio da se tako ”trči” kroz šumu i još k tome vidiš ispred 10 metara. Sve je bilo dobro do Tustog vrha. Uglavnom Lino i Andraž su mi nakon svake kontrole zbrisavali, jer je riječ o nenormalnim nizbrdicama, a i oni znaju kam idu za razliku od mene. Pokušavao sam ih stići dok su mi dečki iza okvirno govorili kam trebam krenuti. Linu sam vidio na pol brda prema Ceru, a Andraž je krenuo svojim putem. Dečki se razdvajali što je bila taktika isto kao i maksimalna brzina dolje. Svaka čast.
Na trenutke sam gasio lampu kako bi mi se oči privikle na mrkli mrak i kako bi njihovo svjetlo mogao pratit gdje god sam ga ugledao. Stigao sam Linu pri vrhu, tj. prije ceste, ali sam se potrošio da ga sustignem. Tu se stvorio i Andraž te su opizdili po makadamu brzo, brzo. A pošto je meni već bilo dosta teško nakon sustizanja Line na brdu prednost im se povećavala. Interesantno je kako šuma i mrak progutaju svjetlo, jedan zavoj i gotovo. Cijeli makadam sam trčao bez svjetla i uspijevalo mi je uloviti njihove lampe. Ma ne bi ja to ni gasio, ali ja nisam imao pojma gdje sam. Kažu da su to Lovrec metode. Hm, složio bi se s time da su Lovrec metode samo onda kada bi ih gasio, a da sam u vodstvu. Nemam kartu, a i da sam ju imao što će mi kada ne znam gdje sam. Shvatio sam da ih sustižem na Brestovcu vrhu. Ali su mi na vrhu nestali, otišli tko zna gdje.
Skrenuo sam okomito dole jer sam znao da je tu 55-tica i uspio sam se nekako izgubiti. Stvarno me bilo strah jer zapravo nemam pojma gdje sam i apsolutno ne vidim nikoga, a to je znak da sam skrenuo van rute koju dečki znaju kao najbolju. Bilo je tu i neke živine. Našao sam neki kakti polu put ili nemam pojma što i barem krenuo u pravilnom smjeru. I fala bogu ponovno naišao na dečke, koji su dolazili sa druge strane. Ne znam im imena jer inače mi treba dosta da zapamtim, tj. moram ih vidjeti barem 2, 3 puta. Kada je počela jako strma nizbrdica shvatio sam da idemo prema Plavoj pećini. I samo da dođem do makadama, samo to. I došli smo. Nikada nisam trčao po takvom terenu, boli me svaki mišić. Počeli su grčevi od meni totalno nenormalnog spuštanja po nenormalnom terenu. Imao sam pune tenisice kamenja. Jedva sam izašao iz vražje Plave pećine. Još jedna glupost. Sagnuo sam se da izvadim kamenje iz tenisice. Super, jer sam ostao u tom položaju od grčeva. Tu mi je pobjegao još jedan. Shvatio sam da nikako ne smijem stati jer bum se do kraja zgrčio. Trčao sam samo s nataknutom tenisicom dok nisam osjetio da ću ju moći ponovno obući. Tako je i bilo. Na kraju 55 sam se ponovno izgubio. Uspio sam nekako krivo skrenuti. Na svu sreću našao je dečko s trenirkom Croatia te smo zajedno skoro do kuća. Puno je lakše u dvoje jer kada je on pogriješio ja bi ostao na stazi i obrnuto.
Kod kuća sve je postalo super jer se svjetlost vratila….
Kakva avantura! I ne samo to! Kaže da ga sve, ali sve boli! Eh, kako je tek nama smrtnicima… Ja, recimo, već dva dana apsolutno ništa ne radim nego samo bolujem i izležavam se, ali ovo je definitivno meni najomiljenije natjecanje i najbolji Sabljin izum, a njegova je i ova staza-ubojica, jedna od najjačih, automatski legendarna i hvala Ravnice Crew i Jazzu na društvu…
A sad, brojke i lige…
Prvo kolo s 90 ljudi je drugo najposjećenije (i prvo JGL-a, ali za to ide poseban post), odmah poslije petog kola MK V kad nas je u Grafičaru bilo 94! Večernje kolo sa 68 mračnjaka je peto najbronjije, ali je broj kombinatoraca rekordan: 57 nasuprot 52 iz prošlogodišnje prve kombe! Zapravo, ova prva komba s 21 curom i 80 muških prebacila je ukupni broj natjecatelja oba spola cijele prve četiri Mrak kombe pojedinačno! Nakon pune dvije Mrak kombe apstinencije, vratio se trostruki pobjednik i kralj Mrak kombe Markica, na žalost, samo privremeno, to jest, na tri kola u trećoj ligi, no kad se vrati za stalno, čeka ga i mjesto u prvoj ligi. Vratila se i Ješka, dvaput druga i jednom četvrta dok nije otišla u Ameriku doktorirati na mravima… Čak je 27 ljudi u ova dva kola prvi put osjetilo nastup u Mrak kombinaciji, a imamo i dosta jubilaraca: Eddie i Letz s 30 preskočili su Žanu i sad dijele sedmo mjesto u ukupnom broju dolazaka, Markica, Paula, Chura, Somina i Vukodlak ulovili su 25. nastup, Žohar i Lacko 20., a 10. Mateja, Mony, Turkalj, Murić, Andraž i Pećot. Mukki ima 32, Božena i Neven 35, a trojica seratora (Jođa, Sablja i ja) i dalje jašu: 42 kola – 42 nastupa!
Osim nas trojice, još petero ljudi ima nastupe na barem po jednom kolu svih šest Mrak kombi: Božena, Chura, Mrakonja Somina, Kova i Pari, a tom društvu još se, budući da su nastupali na prvih pet, u preostalih šest kola stignu pridružiti Klića, Žana, Štumsi i Neven.
Što se pobjednika pojedinačnih kola tiče, Andražu je ovo bila šesta, a samo još dvojica imaju više od dvije, Chappy četiri (ili tri – prošlogodišnji kontroverzni finiš s Linom) i Markica s devetnaest (brojkom: 19) u 25 nastupa!!!
Mogao bih sad i o ligama, ali Rogić i ja smo već dovoljno nasrali, a i nezahvalno je prognozirati nakon samo dva kola jer zimsko vrijeme i Mrak komba skrivaju mnoge zamke. Vidimo se u srijedu u Vugrovcu!
