VI I VAŠA TRAVERSA

Zašto stalno serem da mnogo i previše serete o Traversi? Zato jer sam ljubomoran što ja ne idem! E, pa sad ću ja malo srat…
No, prije toga, kad ste već načeli tu temu, onomad davno kad sam jedno kratko vrijeme bio sudac, u jednoj sezoni odsudio sam deset utakmica, a od svih deset, jedino je Prigorje iz Markuševca pobijedilo u dvije domaće tekme, dok u ostalih osam nijednom domaćini nisu dobili… Šta reći?
A to što jučer nisam bio na spontanoj ligi, kriv je Pajo! Lijepo sam mu rekao, ajmo na Spontanu, fini trening snage, odradimo to za pola sata i doma, ali ne! On oće proučit 48-icu!!! I tak smo Pajo, Dražen i ja ostavili auto na Marijanskoj cesti i udri! Četiri sata, buraz… Uglavnom, tako mi je žao što nismo skinuli sve vrećice i plastične čaše s kojima su si majstori označili i 48-icu i 47-icu 😀
Ako još koji put padne kiša, a nadam se da neće, Traversa bu čista Blatersa. Nekak se čini da je 48-ica kraća, ak se pogodi, normalno… U stvari, iako ima hrpa neoznačenih širokih staza, kako kaže Klića, inače, prvi 48-ičar koji je zahvaljujući tom sretnom ubodu ulovio peto mjesto prve Traverse, samo se treba držati grebena, ni lijevo dolje u potok, ni desno dolje prema selima. S vremena na vrijeme ima i markacija koje su dobar orijentir, ali su dosta rijetke i stare. Iako je 47-ica nanovo markirana, to baš i nije neka sreća jer je markirana tako glupo da se vrlo lako zagubiti, pogotovo ako se ne pazi cijelo vrijeme i ako se melje u grupi…
Malo prije Gornjeg Psarjeva, kod zadnjih lokvi, naš predvodnik Pajkan ugledao je dvije divlje svinje kako prelaze put, na što sam ga ja, i jope ljubomoran jer ih nisam vidio, optužio da laže, a onda se pedesetak metara ispred nas na putu stvorio golemi crni prasac. Kako dobro! Kad smo došli na mjesto gdje je prešao stazu, pogledali smo lijevo, a on je stajao u šumi doslovno deset metara od nas i puhao. Ukipili se mi, ukipio se on, a tek kad se okrenuo prema šumi i pokazao namjeru da krene dalje od nas, hrabro sam ga “otjerao” s nekoliko “mrš!” 😀  Uglavnom, kapitalac! 
Kad smo se iz Psarjeva, pedesetak metara nakon početka asfalta spustili lijevo širokom stazom do Male reke, odlučili smo da je to to, a onda smo se po hrptu između Male i Velike reke, to jest, onog odvratnog zelinskog makadama, vratili na staru 47-icu. E, taj je hrbat prekrasan, a i markiran je, vjerojatno stara 47-ica i ako vam se ne žuri, probajte je ubost jer je puno ljepša od makadama…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *