“Jubilarnim” četrdesetim kolom završila je četvrta sezona i prva razvojna faza Jutarnje Gelender Lige, po drugi puta dočekali smo zoru na Gipsu uvijek “Jubilarnim” četrdesetim kolom završila je četvrta sezona i prva razvojna faza Jutarnje Gelender Lige, po drugi puta dočekali smo zoru na Gipsu uvijek na drugom mjestu kroz cijelu godinu… Prve godine gipsali smo osam proljetnih srijeda zaredom, druge smo krenuli sa zadnjom srijedom u svibnju pa do kraja godine nastavili s prvom srijedom u mjesecu, također osam kola, a od treće sezone pojavio se model od dvanaest kola i svaka prva srijeda u mjesecu. Prvu sezonu bodovali smo kao što se nekad bodovala formula 1, zatim smo u drugoj prešli na nekadašnji sistem bodovanja svjetskog kupa u alpskom skijanju, a zadnje se dvije sezone boduju po trenutnom sustavu bodovanja skijaškog svjetskog kupa i tako će vjerojatno i ostati, osim ako se drastično ne poveća broj jutarnjih pohodnika, u što sumnjam… S JGL 5 počinje drugi ciklus što će trajati pet godina, a završit će 12. kolom JGL 9, 2.12.2015., čime će biti zatvoren ciklus od prvih sto kola. Treći ciklus započet će jubilarnom JGL 10 i prvom divljom ligom (6.1.2016., vjerojatno Gelender U Gostima), kada će se gipsati svake srijede, dok će naredne četiri sezone biti “normalne”, tako da će svaki podciklus imati sto kola, a treća razvojna faza završit će tisućitim iliti zadnjim kolom JGL 54 2060. godine. No, do tada – (malo) tko živ, a većina mrtvi…
A sad kreće poremećeni statističar sa svojim brojkama: u četiri godine, JGL je skupila 128 duša koje su se bar jednom zagipsale srijedom ujutro, od čega 33 žene i 95 muških. Po sezonama: JGL 1 – 26, JGL 2 – 42, JGL 3 – 63, JGL 4 – 96. Žene: 9-11-13-24. Prosjek po kolu: 9,6-13,4-20,5-28,75. Samo ove godine imamo 37 novih jutarnjaka.
Žani i meni ovo je treća medalja, Vođi druga, a Pauli, Nadi i Eddieju prva, a sigurno ne i zadnja. Osim uobičajenih njušaka, moji favoriti za dar mar u ukupnom poretku sljedeće godine su Ana G., Turk i Boris Jurić-Zagorka, pod uvjetom da nastupa bez ruksaka i u tenisicama s čavlićima Ledena Buba. Vidim da postoje nejasnoće oko ukupnog poretka pa da ih razjasnimo još jedared, iako su pravila uvijek objašnjena u postu uoči svake sezone: naime, JGL nije samo about tko će biti najbrža kretenčina na rano jutro, već je puno toga, pače i ponajviše ipak u tome da se pojaviš i uživaš u zoru na omiljenoj planini, što znači da u “normalan” poredak ulaze oni koji su nastupili barem šest puta (polovica), a ostali su rangirani niže prema broju dolazaka (prvi kriterij) i broju bodova (drugi kriterij). Za one koje(i) do sada nisu shvatili, žene dobivaju onoliko bodova koliko zasluže u apsolutnom poretku + “ženske” bodove, ovisno o plasmanu među ženama i broju žena koje su to kolo nastupile. Ako nekoj od naših dragih i cijenjenih Gipsačica takav način bodovanja ne odgovara, mi ćemo rado saslušati sve sugestije (NOT!) i bodovanje promijeniti (NOT!), a one neka se požala udruzi B.A.B.E., HHO-u i AFŽ-u.
Zbog ovog uvrnutog načina bodovanja koji favorizira vjerne, uvijek mi je rado vidjeti listu na kraju godine. Tako se Maja smjestila na peto, a Jasminka na šesto mjesto, dočim su se Pajo, Marović, Kostelić i Zovko lijepo ugurali među 15, s tim da je Kostelić pobijedio Zovka u odlučujućem boju titana (veslača)! Sablja je, nakon dva četvrta i šestog mjesta, uhvatio peto, a novi u TOP 10 su: Roki (4.), Turk (6.), Trs (7.), Lec-Go (8.), Vukodlak (9.) i Jurić-Zagorka (10.).
Čak je petero ljudi uhvatilo svih dvanaest ovogodišnjih kola: Žana, Vožd, Roki, Zovko i ja, jedan više nego prošle godine, kad smo isto učinili Žana, Vožd, Žohar i ja, no Žohar je ove godine otpao zbog odlaska u truli kapitalizam. Na svih osam kola JGL 2 bio je samo Štumsi, a na JGL 1 samo Kova. Za mlade JGL generacije koji ne znaju tko je taj doajen, pogledajte mu osobnu statistiku pod Ivica Kovačić, brončani na JGL 1! Dvoznamenkasti broj nastupa ove godine ostvarili su još Sablja, Golec i Vukodlak, koji je bio u igri za sve dolaske do zadnjeg kola, no Rab i snijeg su usrali motku…
Ovo kolo iznjedrilo je dvije nove duše na Gipsu: Šimun Cimerman-Cimi pojavio se samo zato da u svoj impozantni životopis može napisati “sudionik pustolovnih utrka u Vijetnamu, Maroku, Argentini, Čileu te na Jutarnjoj Gelender Ligi”, a zašto se pojavila Barbara BU!ršić, to znaju samo Bog, Providnost i sestra Lukrecija iz drame Vlatka Perkovića “TOMISLAV-hrvatski kralj”. Izjednačen je i rekordan broj žena od prije tri mjeseca, no ponovile su se samo četiri (Paula, Nada, Jasminka i Žana), dok su Višnju, Tadeju, Sandru, Vanju i Dianu zamijenile Ana G., Dunja, Maja, Barbara i Božena.
Golec je sam izbio na peto mjesto s 23 dolaska, a Kiš i Božena su 25. i 26. dvoznamenkasti. U “In a row” rubrici, Vođa ne posustaje, Žana i ja smo na jubilarnih 25, a Roki i Zovko su izbili na šesto mjesto svih vremena s dvanaest.
Ne trebam ni naglašavati da je hrpa ljudi, poglavito oni koji još nisu nastupali po snijegu, išla personal worstove. Sem to, Stan (8.) i Jurić (4.) postigli su najbolji plasman, Vođa je uhvatio šesto postolje zaredom (njegov i apsolutni rekord je 13 zaredom), s tim da je zadnja tri kola bio drugi, Marović je treći put u nizu bio šesnaesti (!), Pajo drugi put zaredom deseti, a Chicar se šestim mjestom vraća na staze stare slave… Tomo The Sheep Vlainić bio je četvrti put, a društvo pi džej em en (Pajo, Jurić, Marović, Nada) sedmi put u nizu…
No, priča kola je definitivno i samo Turk koji si je prije zadnjeg izlaza na cestu priuštio Turki Party i suvereno odjezdio prema pobjedi. Koliko je teško ili lako pobijediti na JGL? U 40 kola, on je tek deseti pobjednik, a zadnji novi (deveti) pobjednik bješe Eddie, točno prije godinu dana u 12. kolu JGL 3!!! To vam je izgledalo ovak: ja sam vodio do 3. stupa, gdje me stigao Vođa, a ubrzo me i prestigao, čime je doslovno postao naš v(V)ođa te nastavio prtiti sve dublji snijeg, da bi nas polako, ali sigurno dostizali Jurić i Turk, što je iz prikrajka promatrao Sablja. Stigli su nas malo prije predzadnjeg izlaska na cestu, a nakon nje, na onom ravnom dijelu, Jurić je krenuo u suludi sprint koji je trajao nevjerojatnih 16 do 18,5 metara i mislim da zbog toga zaslužuje ulazak u kategoriju sprintera blefera! Kad je brko iscurio, Vođa je opet preuzeo vođstvo i tako do trenutka kad je Turk otrčao u mrak i legendu… Bravo!
Na kraju bih uzurpirao i privatizirao ovaj medijski prostor (ispričavam se jer to nikada, ALI NIKADA, ne radim) i napisao nekoliko riječi o sebi: primijetio sam da su mnogi ljudi stekli dojam da sam prilično uskih intreresa, to jest, da me zanimaju samo JGL i statistika, a ne bih volio da me ljudi tako doživljavaju jer to ni blizu, uopće, ni izbliza, a ni blizu, nije istina. Naime, zanima me i MRAK KOMBINACIJA!!!
Vidimo se 5.1. u mraku, dupli program…