M.OV.

Čujte i počujte poslanicu narodu…. u posljednje se vrijeme šuška o tom famoznom prelasku Velebita stazom starog Velebitskog treka (Senj-Paklenica). Čujte i počujte poslanicu narodu…. u posljednje se vrijeme šuška o tom famoznom prelasku Velebita stazom starog Velebitskog treka (Senj-Paklenica). Ta je ideja izašla iz totalno neformalnog brainstorming glupiranja, ali je ostvariva. Kako tu nije riječ o organiziranoj trci, već o bauljanju na divlje/”aktivnom treningu”, sve u vezi organizacije/čega već odrađuju svi zainteresirani i najvažnije: ako se odlučimo na to, ta vražja organizacija će biti onakva kakvu si napravimo sami.

Uglavnom, ideja je da se s parkinga u Paklenici krene u neki petak prije/oko ponoći (polasci iz ZG poslije posla ili kad već) i u Senj dobaulja u neko vrijeme u nedjelju. Uglavnom, klasična trasa: parking- Borisov dom- Ivine vodice- dizanje na greben- Vaganski vrh- Marasovac- Rujno- Stap- Panos- Šugarska duliba- Baške Oštarije- Premužićeva staza preko Alana i Rossijeve kolibe do Zavižana- spust na Oltare- Batinovica- makadamiranje do kule u Senju. Svatko dobija papir i olovku i upisuje si prolazna vremena.

Što treba uzeti u obzir? Paaa… ono… nekoliko sitnica. Riječ je o trasi od 130+ km. Noći počinju ranije a i nisu više baš tako tople. Jedan dio trase je problematičan što se tiče vode, a jedan poluproblematičan što se tiče markacija. U Baškim Oštarijama se treba srediti neka tranzicija (prije dolaska na start ostaviti stvari u hotelu Velebno i zamoliti ljude u hotelu da nam to čuvaju i daju pri prolasku ili za tu istu uslugu ugnjaviti Prpu koji je oko 1 km dalje od staze). Moramo se dogovoriti oko nekih limita (dolazak u Baške Oštarije) jer se baš ne možemo čekati u Senju par dana. Moramo se vratiti od Senja do Starigrada po aute (busevi na liniji Rijeka-jug). Bili mimoze ili ne ali eventualna kiša baš nije idealno vrijeme za tu akciju. Odustajanje može biti nezgodno. Ukoliko se nedaj bože desi neko sranje, nitko neće moći nazvati Sajmona da ga pita što ima itd. I tako to. Mislim, ima svega.

Ok, znam da su svi najluđi, najbrži, neustrašivi i najjači, ali nitko baš nije glup. Nadam se da smo svjesni svih tih stvari.

Poanta cijele priče je da ukoliko se odlučimo na takvo nešto, možemo to izvesti neki od nadolazećih vikenda, ali da se ništa ne forsira i da u najgoroj varijanti sve to otfikarimo za drugu godinu. Ne moramo od svega toga raditi cijelu filozofiju, stvar je samo: idemo ili ne, a ako idemo, kako ćemo sve to najbolje odraditi.

Haug, Mukki je zborio.

Komentari su namijenjeni za… jel’… komentare.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.